Između nepovjerenja i volje za jedinstvom

Iako se glasovi još prebrojavaju prve informacije, nakon prebrojavanja u pojedinim izbornim krugovima nakon parlamentarnih izbora u Iraku, nagovještavaju pobjedu dosadašnjeg premijera Haider al-Abadija. Ukoliko postane premijer al-Abadi će se morati suočiti sa povećanim očekivanjima koja birači imaju od njega i novog parlamenta. 

Pri tome je pitanje novog premijera doduše važno, ali ni u kom slučaju jedino važno pitanje koje je igralo ulogu u ovim izborima. Iračani sa izborima povezuju i nadu u novu političku kulturu.

Skoro bez povjerenja u političare

Trebalo bi prestati sa ustaljenom praksom cjenkanja i rasprodaje političkih programa u prvoj mogućoj prilici. Tako u najkraćim crtama želje svojih sunarodnjaka opisuje irački politolog Mushreq Abbas u listu "Al Hayat". Političari bi umjesto funkcija i pozicija trebali imati u vidu dobrobit regiona i zemlje koju zastupaju, navodi Abbas. I, kako kaže, oni ne bi trebali podleći pokušaju da iza leđa birača sklapaju veze sa biznismenima koji ih finansiraju da bi mogli obavljati vlast i biti ponovo izabrani.  

Brojnim Iračanima nedostaje povjerenje u njihove političke predstavnike. Koliko malo vjeruju u političku obnovu najbolje pokazuje izlaznost na izborima koja je u subotu iznosila nepunih 45 procenata.

Manje ideologije, više otvorenosti

Ipak uoči ovih izbora - koji su bili prvi nakon vojne pobjede nad teorističkom organizacijom "Islamska država" - bilo je u najmanju ruku nekih naznaka o mogućim promjenama. Tako je od skoro 7000 kandidata, koji su se u različitim savezima i koalicijama kandidarali za mjesto u parlamentu, bilo dobrih 2000 ženskog spola. Ženama su garantirana 83 mjesta, što je četvrtina mjesta u iračkom parlamentu. Tokom stanja građanskog rata u godinama nakon invazije SAD-a 2003. islam sa fundamentalističkim obilježjima je pustio korijenje u političkom i društvenom životu. Sada postoje nagovještaji smanjenja idološkog utjecaja. Brojne struje i stranke su spremne da prevaziđu svoje konfesionalne i etničke podjele.

To se pokazuje kroz neke konkretne primjere tokom predizborne kampanje. Tako je premijer Haider al-Abadi, šiit, imao predizborne skupove u svih 18 provincija u zemlji, kako u onima u kojima dominiraju šiiti, tako i u onima u kojima većinu imaju suniti. Kod brojnih Iračana je zbog toga dobio pozitivne ocjene. Oni u tome vide to da je Abbadi, za razliku od svog prethodnika Nurija al-Malikija, koji je također šiit, prevazišao religijski podijeljenu predizbornu kampanju.

Rezervu pokazuju samo Kurdi. Premijer Abadi se izjasnio protiv neovisnog kurdistanskog regiona. Referendum o tome iz septembra 2017. godine je Vrhovni sud Iraka proglasio neustavnim.

Nove koalicije prevazilaze podjele

Predizbornu kampanju, koja je bila decidirano sve-iračka vodio je poznati šiitski kandidat, klerik Muktada al-Sadr. On se obraćao svim građanima zemlje i i nije isključio ni mogućnost sklapanja koalicije sa iračkom Komunističkom strankom. Umjesto toga je naveo da je njegov cilj borba protiv siromaštva, povezana sa energičnom borbom protiv korupcije.

On je međusobno približio religijske i nereligijske snage. Tako je svoje sekularne saveznike čak mogao pokrenuti ka tome da koriste šiitske džamije u zemlji za predizbornu kampanju. Sekularni aktivisti su naime džamije redovno zaobilazili. Sada su se tamo šiitski kanididati pripremali za predizbornu kampanju. 

Naravno samo nadreligijske ambicije ne mogu ubijediti sve skeptike. Kritičari su postavljali pitanja o čemu je zapravo riječ, da li o tome da se prevaziđu religijske podjele ili je cilj da se dobije što više glasova bez obzira iz kojeg tabora.  

Zabrinuti pogled ka Teheranu

Jedna druga šiitska grupacija zabrinjava brojne Iračane: tzv. Narodne mobilizacijske snage. To je savez od oko 40 - najvećim dijelom šiitskih - paravojnih organizacija koje su podržavale iračku vojsku tokom kampanje protiv IS-a i znatno doprinijeli njenom porazu. Brojni Iračani vjeruju da bi ova grupacija mogla sve više podpadati pod utjecaj režima u Teheranu koji već u ratu u Siriji igra sve veću ulogu.

Predstavnici stranaka koje su povezane sa Narodnim mobilizacijskim snagama se izjašnjavaju isključivo za Irak. Ipak nakon 15 godina rata i nasilja se nepovjerenje teško prevazilazi. Članovi tek izabranog parlamenta, bilo da su šiitski, sunitski ili kršćanski, bilo arapski ili kurdski će morati mnogo raditi na ubjeđivanju, kao i na izgradnji većeg povjerenja.