Guterres: Pragmatični utopista
30. maj 2019
"Izvanredno", rekao je António Guterres prije nekoliko sedmica, "odlučili su da ne odustanu i da se suoče sa ovim ogromnim izazovom". Pri tome, on je mislio na pacifičke ostrvske države koje je posjetio kako bi i sam stekao dojam o već vidljivim posljedicama klimatskih promjena. Otkako je Guterres (Gutereš) preuzeo dužnost generalnog sekretara Ujedinjenih nacija početkom 2017. od svog prethodnika Ban Ki Muna, izazovi s kojima se suočava međunarodna zajednica su porasli. Ali Guterres je odlučio, kao i zemlje Pacifika, da ne odustaje. Za svoju posvećenost borbi protiv klimatskih promjena ovaj 70-godišnjak je sada dobio Karlovu nagradu grada Aachena, jednu od najvažnijih evropskih nagrada za političke graditelje mostova.
Strateg iz Lisabona
Pogled na političke uspjehe Antonia de Oliveira Guterresa dovoljan je da se stvori utisak da je njegov rodni Portugal postao suviše mali za njega, s obzirom na mogućnosti koje nude globalizacija i multilateralizam. Smatra se pretečom "Lisabonske strategije", sa kojom je Evropska unija željela da postane vodeća svjetska ekonomija u roku od deset godina. Odluka da se Grčka uključi u eurozonu, sporazum o slobodnoj trgovini sa Meksikom i sankcije protiv Austrije za učešće desničarske populističke FPÖ u vladi takođe su pale tokom portugalskog predsjedavanja Evropskom unijom u prvoj polovini 2000-te godine. Na evropskoj političkoj sceni, Guterresu je očito pomoglo što tečno govori španski, francuski i engleski pored svog maternjeg portugalskog jezika. Tokom tih šest mjeseci koje je proveo na funkciji predsjednika Evropskog vijeća, Neue Zürcher Zeitung ga je nazvao "pragmatičnim utopistom" – Guterres je to ostao do danas.
U vrijeme kada je bio premijer Portugala, potraga za kompromisom i dijalog bili su mu posebno važni: Kada je Socijalistička partija (PS) propustila da osvoji apsolutnu većinu 1995. godine, diplomirani inžinjer elektrotehnike formirao je manjinsku vladu. Održavao je dobre kontakte sa svim ostalim parlamentarnim grupama i bio je popularan izvan granica svoje političke partije. U svom prvom mandatu bio je suočen sa ličnim gubitkom, smrću prve supruge Luise Amélie. Guterres se 2001. ponovo oženio.
U drugom mandatu na čelu manjinske vlade bio je izložen povećanom pritisku zbog neuravnotežene raspodjele fondova EU: veliki dio sredstava slivao se u prestižne projekte kao što je Evropsko nogometno prvenstvo 2004. godine, dok je infrastruktura u zemlji polako popuštala. Rušenje jednog mosta sa više od 70 mrtvih i loši rezultati njegove Socijalističke partije na lokalnim izborima doveli su do kraja vlade Guterresa u decembru 2001. godine.
Komesar koji upozorava
U to vrijeme, Guterres je već ostvario dobre kontakte na međunarodnom planu: savjetovao je tadašnjeg generalnog sekretara UN-a Kofija Anana o socijalnim pitanjima u Brazilu. Annan ga je 2005. godine doveo na jedno od najvažnijih mjesta UN-u, kada je Guterres postao visoki komesar za izbjeglice. Pod Guterresovom dirigentskom palicom UNHCR je prerastao u aparat sa budžetom od 6,8 milijardi dolara i više od 9.000 zaposlenih u 123 zemlje (2015). Ali i drama sa izbjeglicama u različitim dijelovima svijeta postala je sve veća, posebno u Siriji. U ranoj fazi, Guterres je kritikovao ignorantnost bogatih zemalja i neizvjesnu financijsku poziciju UNHCR-a, što je dodatno pogoršalo situaciju sirijskih izbjeglica u susjednim državama. U 2015. godini, kada je posebno mnogo izbjeglica krenulo put Evrope, Guterres se požalio u jednom od intervjuu na "haotičnu situaciju u kojoj se nalazi međunarodna zajednica".
Ali António Guterres nije neko ko se samo žali. Kada nije dobio treći mandat na mjestu šefa UNHCR-a 2015. godine i nakon što je dužnost predao Italijanu Filipu Grandiju, nagađalo se da ima ambicije za najveću funkciju u UN-u. Prvobitno se mislilo da Guterres nema šansi, jer su mnogi željeli da prvi put jedna žena postane generalni sekretar UN-a, i to po mogućnosti iz Istočne Evrope. Na kraju je iskusnom Portugalcu ipak uspjelo da dođe na dužnost generalnog sekretara UN-a i to bez ijednog glasa protiv članica Vijeća sigurnosti sa pravom veta (SAD, Kina, Rusija, Francuska, Velika Britanija). Bila je šteta što jedna žena nije postala generalni sekretar, rekla je bivša šefica UN-ovog Komeserijata za zaštitu klime, Christiana Figueres (koja se i sama natjecala za ovu funkciju - op. red.) i dodala: „ Ali Guterres je bio daleko najbolji kandidat u trci."
Dašak svježeg vjetra u UN-u
Nakon deset godina pod Ban Ki Munom, mnoge diplomate su se nadale da će Guterres od 2017. godine unijeti dašak svježeg vjetra u UN. Nekoliko dana nakon što je Guterres preuzeo dužnost u Njujorku, 330 kilometara na jugozapadu, u Vašingtonu, Donald Trump je položio zakletvu za američki predsjednika. Pokazao je i da voli da ulazi u konfrontaciju sa UN-om kao i da je sklon da zaprijeti izlaskom SAD iz svjetske organizacije. Trump se pokazao i upornim protivnikom multilateralizma, koji Guterres jednako odlučno brani.
Akcente je do sada generalni sekretar UN-a stavljao na dva međusobno povezana problema: pitanje migracija i klimatskih promjena. Uspjesi u prvoj polovini njegovog mandata bili su paktovi o izbjeglicama i migracijama, koje je u vrijeme sve većeg nacionalizma usvojila ogromna većina država članica UN-a. Oba kodeksa normi imaju za cilj poboljšanje saradnje između država u tim oblastima i nisu pravno obavezujuća.
Guterres je rano ukazao na katastrofalnu situaciju sa etničkom grupom Rohinja, koja je od jeseni 2017. godine, izložena progonu u Mijanmaru. Dugo je međutim bio nemoćan da zaštiti ovu muslimansku manjinu od nasilja. Uspio je i okupiti sukobljene strane u ratu u Jemenu. Ali obje krize i dalje su neriješene, kao i mnogi drugi sukobi širom svijeta. U Guterresovu nadležnost spada i implementacija razvojnih ciljeva Ujedinjenih nacija do 2030. godine. On takođe želi da reformiše funkcionisanje Generalnog sekretarijata UN-a. Hoće li ovom Portugalcu uspjeti da napravi efikasniji aparat, ostaje da se vidi.