Ekskluzivno: od tajnih podruma za mučenje do Plavih kaciga

Ponekad je na početku novinarske istrage jedna fotografija, koja na prvi pogled izgleda bezazleno. U ovom slučaju: jedan selfie. Grupa žena i muškaraca u uniformama pozira pred kamerom. Prema našim istraživanjima, ova fotografija je nastala 2022. godine, kada su vojnikinje i vojnici iz Egipta, Bangladeša i Indonezije završili obuku za angažman u UN-ovim Plavim kacigama u Demokratskoj Republici Kongo.

Razlog da ova fotografija nije tako bezazlena kao što se na prvi pogled čini je ćelavi muškarac koji stoji u sredini. Prije nego što je poslan u UN-ovu misiju obavljao je jednu posve drugačiju dužnost: on je bio zamjenik direktora obavještajnog odjela elitne postrojbe Rapid Action Bataillons (RAB) u Bangladešu.

Prema istraživanjima čije su rezultate prošle godine objavili Deutsche Welle i investigativna platforma Netra News, ta je postrojba odgovorna za ubojstva i mučenja –ve to uz dozvolu ili barem uz toleriranje najviših vladinih službenika. Tu optužbu je tada bangladeško Ministarstvo unutarnjih poslova u izjavi zaDW i Netru News kategorički odbacilo i nazvalo „izmišljenom i politički motiviranom".

Najmanje 40 pripadnika RAB-a u Plavim kacigama

Bangladeš očito sustavno u UN-ove misije šalje pripadnike tih „ubilačkih komandosa", kako je elitnu jedinicu nazvao jedan naš sugovornik. To su pokazala istraživanja novinarskog tima DW-a, platforme Netra News i njemačkog lista Süddeutsche Zeitung (SZ).

Mi smo mjesecima pregledavali tajne vojne dokumente, razgovarali s izvorima informacija u Bangladešu i UN-u i analizirali profile na društvenim mrežama. Na taj način smo identificirali više od 100 vojnika, od kojih je 40 u proteklih pet godina najprije služilo u RAB-u, a potom su postali pripadnici UN-ovih Plavih kaciga.

Za nas je njih trojica bili posebno zanimljivi, jer su radili za obavještajni odjel RAB-a, dvojica čak kao zamjenici direktora. Ta tajna služba, potvrđeno nam je iz više izvora, u Bangladešu ima tajnu mrežu ćelija za mučenje. Više naših sugovornika izvještava o waterboardingu, elektrošokovima i simuliranim smaknućima.

Izvještaj UN-a: pripadnike RAB-a isključiti iz misija

Bivši pripadnici RAB-a su iz Bangladeša slani u UN-ove misije unatoč tome što su postojala jasna upozorenja. Tako je UN-ov odbor protiv mučenja, tijelo sastavljeno od neovisnih stručnjaka, u svom izvještaju iz 2019. godine izrazio „duboku zabrinutost" s obzirom na „mučenja, samovoljna uhićenja, nedokumentirano držanje ljudi u zatvoru i nezakonita ubijanja" koja su počinile bangladeške sigurnosne snage.

Tadašnji član tog UN-ovog odbora Jens Modvig kaže da je odbor izrekao jasne preporuke da se pripadnici RAB-a isključe iz mirovnih misija. Unatoč tome, svi vojnici koje je identificirao naš istraživački tim poslani su u misije nakon objave ovog izvještaja. Očito su ignorirana upozorenja unutar UN-a.

Države same kontroliraju svoje sigurnosne snage

Razlog je UN-ov postupak regrutacije. Naime, kontrola i izbor vojnika za slanje u mirovne misije prepušteni su državama koje ih šalju. Doduše, vlade moraju potvrditi da nemaju spoznaja o zločinima protiv čovječnosti, ali te se informacije slabo kontroliraju. UN, prema vlastitim navodima, uglavnom kontrolira samo najviše zapovjednike i njihove zamjenike.

Jedan UN-ov glasnogovornik je pismeno priopćio DW-u, Netri News i SZ-u da velika većina postrojbi dobro obavlja svoj posao te da UN nema informacije ili resurse za kontrolu svih sudionika u misijama.

Ujedinjeni narodi u slučaju Bangladeša prepuštaju „jednoj zločinačkoj vladi da preispituje koji su časnici počinili zločine", šokirano komentira Meenakshi Ganguly, zamjenica direktora organizacije Human Rights Watch za Aziju. Jer, u Bangladešu se zlodjela RAB-a uglavnom ne kažnjavaju. Ganguly kaže da u toj zemlji „nema interesa za pozivanje na odgovornost za zločine protiv čovječnosti".

UN-u nedostaju vojnici

Naš istraživački tim je utvrdio da je UN i te kako svjestan ovog problema, no i da se nalazi u dilemi. Naime, prema UN-ovim podacima trenutačno se 65.000 vojnika nalazi u mirovnim misijama u zemljama poput Južnog Sudana, Srednjoafričke Republike ili u regiji Kašmir.

Prije nekoliko desetljeća većina postrojbi dolazila je iz država poput Finske, Kanade ili Irske, no u zadnje vrijeme zapadne zemlje šalju sve manje vojnika. Kako nam je objasnio jedan insider, vlade se kod mirovnih misija UN-a uvijek moraju pitati jesu li spremne snositi posljedice. Jer, ako njezini vojnici poginu, vlada se mora opravdati pred istražnim odborom. Države poput Bangladeša ne poznaju takve probleme.

Pojedini pripadnici Plavih kaciga su „prilično brutalni"

Andrew Gilmour zato ne pokušava uljepšavati situaciju. „Iskreno rečeno" pojedini pripadnici Plavih kaciga su „prilično brutalni", kaže ovaj bivši UN-ov diplomat, koji je donedavno bio zamjenik glavnog tajnika za ljudska prava, a sada vodi zakladu Berghof u Berlinu. Ta se zaklada širom svijeta zalaže za mir. Gilmour napominje da su ponekad cijeli kontingenti, a ponekad pojedini vojnici prije svog sudjelovanja u UN-ovoj misiji bili uključeni u zločine protiv čovječnosti.

No on istovremeno brani svog bivšeg poslodavca. UN čini sve što može kako bi potaknuo države da izaberu samo one vojnike koji nisu počinili zločine, naglasio je u intervjuu Gilmour nekoliko puta.

On upozorava da su Ujedinjenim narodima ruke vezane, jer ako izvrše preveliki pritisak, države prijete povlačenjem svojih postrojbi. To bi ugrozilo čitave mirovne misije. „A onda umiru deseci tisuća ljudi", kaže Gilmour.

No tome proturječi jedan UN-ov glasnogovornik. On tvrdi da UN ima dovoljno postrojbi i da bi sve prijetnje povlačenjem trupa imale samo ograničeni učinak.

Ali i te kako postoji pritisak na Ujedinjene narode. To pokazuje primjer Šri Lanke. U toj zemlji u kojoj se vodio građanski rat 2019. je imenovan novi vrhovni vojni zapovjednik. Shavendra Silva je tijekom rata zapovijedao jednom divizijom, koja je prema informacijama UN-a izvršila brojne zločine protiv čovječnosti. Nakon masivnog javnog zgražanja UN je objavio da ubuduće više neće prihvatiti sudjelovanje Šri Lanke u mirovnim misijama. No istovremeno je dopustio iznimku tamo gdje su „UN-ove operacije izložene ozbiljnom operativnom riziku", rekao je jedan glasnogovornik.

Čini se da UN velikodušno koristi te iznimke. 2019. je Šri Lanka poslala 687 pripadnika Plavih kaciga u UN-ove misije. 2020., dakle nakon imenovanja Silve, bilo ih je 665.

Na kraju krajeva, kaže jedan zapadni političar koji je upućen u mehanizme UN-a, nikoga stvarno ne zanima koga šalju Bangladeš i drugi. Sretni smo da uopće pronađemo dovoljno trupa za misije koje su često opasne, objašnjava ovaj političar.

Bangladeš čak planira veće sudjelovanje u UN-ovim misijama. Jedan general je ponosno objavio da je UN-ovo glavno zapovjedništvo Bangladešu dalo koordinirajuću ulogu za stvaranje mreže država u Južnoj Aziji koje žele slati svoje vojnike. To pokazuje „koliko jako smo cijenjeni", rekao je general.

Jedan UN-ov glasnogovornik je potvrdio da Bangladeš ima određenu ulogu u stvaranju mreže. Ali je dodao da nijedna država članica nije zamoljena da bude koordinator.

Brojni upiti koje je istraživački novinarski tim uputio vladama Bangladeša i Šri Lanke kao i pojedinim vojnim časnicima do sada su ostali bez odgovora.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku.