Dokumenta Štazija – nema podvlačenja crte

Brojka je impresivna, zapravo gigantska: 7.353.885 zahtjeva za uvid u akta Ministarstva bezbjednosti DDR predato je od 1991. godine. Skoro polovinu (46 procenata) predali su ljudi, koji su htjeli da znaju šta je tajna policija DDR (u narodu poznata kao Štazi) znala o njima lično: o njihovom privatnom životu, političkim stavovima i planovima bijega. Sve to i mnogo više stoji u aktima Štazijevih doušnika, koji su za 40 godina napravili toliku datoteku da je to teško pojmiti - datoteku dužine 111 kilometara.

- pročitajte još: Komentar: Dokumenti STASI-ja blijede. Šteta!

Borci za građanska prava DDR-a su spriječili da Štazijeva zaostavština bude uništena tokom mirne revolucije 1989/90. Zahvaljujući njihovoj neumornoj posvećenosti, uprkos rezervisanosti zapada, otvorena su dokumenta. Za to je u ponovo ujedinjenoj Njemačkoj otovorena posebna služba prozaičnog naziva: Povjerenik za dokumentaciju službe bezbjednosti nekadašnje Demokratske Republike Njemačke. U kolokvijalnom govoru poznate kao „Zavod za dokumentaciju Štazija“.

Fenomen godišnjica

Šef Zvoda Roland Jan predstavio je u Berlinu njegov posljednji bilans. Sa 15. i time konačnim „izvještajem o aktivnostima“, kako se to kaže službenim njemačkim jezikom, istovremeno je završila jedna era. Jer, Zavod za dokumentaciju Štazija će da nestane početkom narednog ljeta, a dokumentacija će, 31 godinu nakon što je spašena, završiti u Saveznom arhivu. Odluku je, nakon dugogodišnje diskusije, usvojio Bundestag u novembru prošle godine. Zbog toga se pomalo osjećalo oproštajno raspoloženje, kada je treći i posljednji savezni povjernik predstavio brojke, osvrćući se unazad ali i gledajući naprijed.

- pročitajte još: Kraj istočnonjemačkom prisluškivanju: "Moj dosje pripada meni!"

2020. podneseno je 23.686 zahtjeva za uvid u akta, što je značajna razlika u poređenju sa 2019. sa 35.554 zahtjeva. Možda je za tako veliki broj zahtjeva 2019. zaslužna godišnjica - 30. godišnjica pada Berlinskog zida. Isti fenomen dogodio se na 25. godišnjicu. Zbog posebno obimnog medijskog osvrta na ove istorijske događaje kod mnogih je stvorio potrebu da se intezivno pozabave i sopstvenom prošlošću.

Pri tom, za mnoge ljude iz DDR-a Štazi igra često bolnu ulogu. „Nekima je potrebno duže vremena da se suoče sa sosptvenom prošlošću“, kaže Roland Jan. 20 procenata podnosilaca zathjeva su u međuvremenu rođaci preminulih, koji žele da se pozabave životima svojih roditelja ili baka i djedova u podijeljenoj Njemačkoj.

Zahtjevi za uvid u akte dolaze iz cijelog svijeta

Da Štazi nije samo tema DDR-a može da se vidi jednostavno iz brojki. 400.000 zahtjeva za uvid u akta došlo je iz zapadno-njemačkih saveznih pokrajina, što je više od 12 procenata. Globalno interesovanje za akte Štazija ogleda se u tom što je iz inostranstva  stigla 21.000 zahtjeva i to iz 100 zemalja. Zavod za dokumentaciju Štazija nema saznanja ko stoji iza ovih zahtijeva. Najvjerovatnije se radi o ljudima, koji imaju DDR-prošlost. Mnogi od njih su otišli na zapad Njemačke ili emigrirali.

Poglavlje Zavoda za dokumentaciju Štazija je uspješna priča koja je izazvala divljenje širom svijeta. To je poslužilo kao primjer mnogim zemljama na istoku Evrope, u Latinskoj Americi i na Bliskom istoku za odnos prema sopstvenim diktaturama iz prošlosti. Jer, zahvaljujući otvorenim dokumentima, počinioci su mogli da budu otkriveni i pravno procesuirani. Žrtve su u najboljem slučaju pronalazile dokaze, kako su im iz političkih razloga bili zapriječeni putevi u karijeri. Dakle od slučaja do slučaja moguće su reparacije – barem finansijske.

Provjere su i dalje moguće

To se neće promijeniti ni nakon što ova jedinstvena institucija bude ugrađena u Savezni arhiv. Izgubiće doduše svoju samostalnost, ali dokumenti će i dalje ostati dostupni: za mnoge žrtve torture DDR, ali i za naučnike i novinare. Takođe i provjera personala iz javnog sektora zbog moguće povezanosti sa Štazijem u prošlosti biće biće omogućena do 2030. Bundestag je odgovarajući zakon izmijenio još 2019.

Međutim, danas se rijetko događaju spektakularna otkrića o umiješanosti u poslove Štazija. To je naravno u prvoj deceniji nakon promjena bilo mnogo drugačije, kada je povjerenik bio Joahim Gauk. Kasnijeg predsjednika Njemačke (2012-2017) je na razmeđu milenijuma na toj funkciji zamijenila Mariane Birtler, koja je takođe bila aktivna u opoziciji istočne Njemačke. Isto kao i aktuelni povjerenik Roland Jan, kojem je režim DDR-a 1983. protiv njegove volje oduzeo državljanstvo i protjerao na zapad.

Priključivanje Zavoda za dokumentaciju Štazija Saveznom arhivu kritičari vide kao grešku. „Faktički će istraživanje Štazija biti završeno“, kazao je nekadašnji portparol ove kuće, istoričar Kristijan Bos na upit DW-a. Suprotne tvrdnje su zapravo „zamjena teza", kaže. Ogromnim propustom smatra to što je kompjuterska rekonstrukcija pocijepanih dokumenata Štazija „faktički mrtva“.

Roland Jan smatra da su neosnovana strahovanja da će se sa krajem postojanja Zavoda za dokumentaciju Štazija podvući konačna crta. „Dokumentacija Štazija će ostati vidljiva i nakon integracije u Savezni arhiv.“ 

Ubuduće bi umjesto povjerenika za akte Štazija trebalo da se upostavi funkcija povjernika za žrtve SED diktature (diktatura Jedinstvene socijalističke partije DDR). Janov mandat ističe 17. juna. To je pažljivo odabran datum: na taj dan je 1953. izbio narodni ustanak u DDR, koji je ugušen uz pomoć sovjetskih vojnika. Druga revolucija u podijeljenoj Njemačkoj 1989/90. je bila uspješna. Ona je označila kraj komunističke diktature i krunisana ponovnim ujedinjenjem dvije Njemačke.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.