Digitalni euro: Evropsko oružje protiv Trumpa?

Digitalne valute ili kriptovalute trebale su revolucionirati način na koji plaćamo robu i usluge. Ipak, i 2026. godine pri kupnji u trgovinama ili na internetu najčešće koristimo gotovinu ili kartice – ponajviše zato što kriptovalute poput Bitcoina snažno osciliraju.

Nasuprot tome, Evropska centralna banka (ECB) planira uvesti stabilnu digitalnu valutu. Njome bi potrošači mogli sigurno plaćati u trgovinama, na internetu ili izravno između dvije osobe. Sve bi to bilo zajamčeno od strane evropskih monetarnih vlasti. Ti planovi nisu samo digitalna nadogradnja za Evropu, nego sve više predstavljaju i geopolitičku nužnost.

U potrazi za monetarnim suverenitetom

U svijetu, u kojem američka vlada iznenada mijenja trgovinska pravila, preko noći uvodi carine ili pooštrava kontrole izvoza umjetne inteligencije, neovisnost vlastite valute postaje sve važnija.

Evropa je pritom u velikoj mjeri ovisna o američkim platnim sistemim poput Vise i Mastercarda. Usluge mobilnog plaćanja kao što su Google Pay, Apple Pay ili PayPal stvaraju dodatnu razinu ovisnosti. „Kad bi se sve transakcije u svijetu obračunavale u dolarima, a digitalni euro ne bi postojao, to bi ograničilo mogućnost Evropska centralna banke (ECB) da upravlja vlastitom valutom“, rekao je Bas van Donselaar iz konsultantske tvrtke PaymentGenes za DW.

Trgovina i plaćanja sve se više sele na internet te se u sve većoj mjeri oslanjaju na strane digitalne valute. Digitalni euro mogao bi pomoći u boljem upravljanju novčanom masom, učinkovitijem odgovoru na privredne krize i zaštiti eura od vanjskih šokova. Druge velike svjetske ekonomije već su otišle korak dalje, među njima i Kina sa svojim digitalnim juanom (e-CNY).

Od prve pilot-faze 2020. godine otvoreno je više od 230 miliona privatnih i oko 18,8 miliona poslovnih digitalnih novčanika (walleta) za e-CNY. Peking nastavlja razvijati projekt, proširuje njegovu prekograničnu primjenu te sada čak dopušta i obračun kamata na sredstva pohranjena u digitalnom juanu.

Je li ugrožena financijska stabilnost Europe?

Jedan od glavnih izazova jest činjenica da digitalni euro ne bi funkcionirao kao klasični tekući račun. U suprotnom bi evropske banke mogle ostati bez značajnog dijela depozita. Primjerice, u slučaju gospodarske krize, kada građani strahuju za svoju štednju, mogli bi prebaciti sredstva u digitalni euro. „Ako ne postoji ograničenje koliko digitalnih eura građani mogu posjedovati, on će postati zamjena za bankovne račune“, upozorava Emmanuelle Auriol, ekonomistica sa Sveučilišta Toulouse School of Economics.

Kako bi to spriječio, ECB planira uvesti zaštitne mehanizme. Primjerice, moguće ograničenje od 3.000 eura (3.420 američkih dolara) za stanje na računu u digitalnim eurima automatski bi preusmjeravalo višak sredstava na povezani bankovni račun. Osim toga, digitalni euro ne bi donosio kamatu kako bi se smanjio poticaj za povlačenje štednje iz banaka. Prema planovima, ni poduzeća ne bi smjela držati velike iznose u digitalnim eurima.

Privatnost bez nadzora

Za potrošače je pitanje privatnosti i dalje jedna od najvećih briga. Neki strahuju da bi digitalna valuta Evropske centralne banke mogla omogućiti državni nadzor nad financijama, a kritičari povlače usporedbe s kineskim sustavom socijalnog kreditiranja. U tom se sistemu građani ocjenjuju prema svom ponašanju, uključujući financijsku pouzdanost. Loše ocjene mogu ograničiti pristup kreditima, radnim mjestima, javnim uslugama ili putovanjima.

Auriol smatra da takva usporedba nije opravdana. „Sistemi socijalnog kreditiranja (poput onoga u Kini) nemaju nikakve veze s digitalnim eurom", rekla je za DW. „Zaštita privatnosti može se uskladiti s mjerama za suzbijanje kriminala, bez stvaranja instrumenata društvenog nadzora.“

ESB također planira omogućiti izravna plaćanja između pametnih telefona. Time bi se u svakodnevnim plaćanjima mogla očuvati anonimnost slična onoj, koju pruža gotovina, uz istodobno poštovanje propisa o sprječavanju pranja novca. Evelien Witlox, direktorica projekta digitalnog eura pri ESB-u, opisuje planove kao „sigurnu javnu opciju za digitalna plaćanja koja spaja jednostavnost i praktičnost modernih načina plaćanja s povjerenjem i stabilnošću gotovine“.

Kako pridobiti banke?

Trgovci pri svakom plaćanju karticom plaćaju određene naknade. Kod transakcije od 100 eura, one iznose otprilike između 0,5 i 1,5 posto, a uzimaju ih banka i pružatelj platnih usluga. Digitalni euro trebao bi smanjiti te troškove za trgovce. Banke, međutim, ističu da upravo tim naknadama financiraju izgradnju i održavanje digitalne infrastrukture. Dio tih prihoda mogao bi nestati, zbog čega mnoge kreditne institucije traže pravednu naknadu.

„Pronalaženje ravnoteže između modela naknada za banke i trgovce je presudno“, rekao je van Donselaar. „Niže naknade za trgovce svakako su razumljive, ali najveći dio posla obavljat će banke i zato i one trebaju održiv poslovni model“, izjavio je stručnjak za platne sustave za DW.

Na kraju odluku donose potrošači

Kako bi digitalni euro bio široko prihvaćen, ECB mu želi dati status zakonskog sredstva plaćanja. Prema dosadašnjim prijedlozima, svaki trgovac koji ima terminal za plaćanje karticom morao bi prihvaćati i digitalni euro, bez dodatnih naknada za potrošače.

„Kao i kod fizičkih novčanica, njegovu vrijednost jamčio bi Eurosistem – Evropska središnja banka i nacionalne centralne banke. Digitalni euro stoga uvijek vrijedi jednako kao i obični euro. Za razliku od kriptovaluta, njegova je vrijednost stabilna i ne oscilira“, izjavila je Witlox za DW.

Digitalni euro mogle bi ponuditi i države članice Evropske unije koje još nisu uvele euro. Osim toga, funkcionirao bi i izvan mreže, što bi bilo korisno u slučaju nestanka električne energije ili u područjima sa slabom internetskom povezanošću.

Ipak, do njegove primjene još je dug put. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta nedavno je dao zeleno svjetlo za nastavak pregovora s Vijećem Evropske unije i Evropskom komisijom o njegovu uvođenju. Evropski donositelji odluka žele pravni okvir usvojiti još tijekom ove godine; pilot-projekt planiran je za 2027., dok bi puna primjena mogla uslijediti 2029. godine.