Borba sirijskih žena: ne daju im ni smrtni list muža

Za više od 100.000 žena u Siriji je ne samo emocionalno, već i pravno nemoguće ostaviti rat iza sebe. Ne samo da su nestali njihovi supruzi i ostali članovi obitelji, već one ne uživaju ni ista prava kao oni.

Prema navodima Ujedinjenih narodai sirijskih grupa za ljudska prava, i nakon građanskog rata u toj zemlji između 150.000 i 170.000 ljudi – uglavnom muškaraca – vodi se kao nestalo. Većina njih je „nestala" nakon 2011., dakle u vrijeme kad je pobuna protiv Asadovog režima prerasla u građanski rat.

Za vrijeme građanskog rata je, kako se procjenjuje, uhićeno jedan do dva milijuna ljudi. Usto je ubijeno oko 600.000 ljudi. Mnogi od njih su zakopani u anonimnim grobovima.

Borba za smrtni list

Rat je okončan u prosincu 2024. kad je koalicija pobunjeničkih skupina pod vodstvom milicije Hayat Tahrir al-Šam (HTS), s tadašnjim vođom i današnjim predsjednikom Ahmedom al-Šaraom, svrgnula dugogodišnjeg sirijskog vlastodršca Bašara al-Asada.

„Prošlo je četrnaest godina otkad je nestao moj suprug", kaže za Deutsche Welle 33-godišnja Nora iz Al-Dane, oko 40 kilometara zapadno od Alepa. Moli nas da ne objavljujemo njezino prezime – iz straha od odmazde od strane obitelji njezinog supruga zbog napetih odnosa.

Nadu u to da će se on vratiti je Nora već odavno izgubila. Ali se ne može s tim još uvijek pomiriti – ne može ni zbog toga jer je obitelj njezinog supruga sudski intervenirala kad je ona podnijela zahtjeva za izdavanjem smrtnog lista.

Moćna muška rodbina

Sirijsko zakonodavstvo se po tom pitanju do danas oslanja na zakon o matičnim knjigama iz 1953. godine. Taj zakon predviđa da se jedna nestala osoba sudski može proglasiti mrtvom tek nakon njezinoga 80. rođendana.

Pravna pretpostavka o smrti je moguća i četiri godine nakon nestanka – ukoliko je taj nestanak u svezi s oružanim konfliktima, vojnim operacijama ili sličnim okolnostima.

Istovremeno taj zakon muškim rođacima daje opsežne ovlasti odlučivanja. Za Noru to znači: bez odobrenja obitelji njezinog supruga, ona ne može dobiti smrtni list.

Posljedice su enormne: bez smrtnog lista ona ne može ništa naslijediti od svoga supruga niti dobiti udovičku mirovinu. Također ne može ostvariti ni puno starateljsko pravo za svoga sina, kao ni mogućnost da ponovno stupi u brak.

„Mom sinu je do njegovog 18. rođendana za svaki službeni dokument potrebno odobrenje punca i punice", kaže Nora. Njezin potpis se ne prihvaća, a podrške od muške rodbine njezinog muža, kaže, nema.

Pravni vakuum

„To nije sporedni aspekt", kaže Hiba Zajadin, vodeća istraživačica za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri organizaciji za ljudska prava Human Rights Watch. Više od 100.000 muškaraca se u Siriji vodi kao nestalo. „Njihove supruge žive u pravnom i ekonomskom vakuumu, a njihovoj djeci nedostaju dokumenti koji su im potrebni za obrazovanje i zdravstvenu skrb." Poboljšanje njihove situacije se mora staviti kao prioritet svake ozbiljne debate o prelaznom pravosuđu i pravdi po pitanju spolova, kazala Zajadin u izjavi za DW.

Sirijska prijelazna vlada je, doduše, uspostavila državnu ustanovu za nestale, ali središnjih reformi po pitanju obiteljskog prava i dalje nema. „S obzirom na religijsku i etničku raznolikost Sirije, jedinstveno obiteljsko pravo nije baš realistično", napisala je Lena-Maria Möller, docentica na katarskom pravnom fakultetu „Qatar University College of Law", na svom blogu za London School of Economics and Political Science.

Majke kao ljudi druge klase

Praktičniji pristup bi bio diferenciran sustav koji bi pojedinim zajednicama ustupio određenu mjeru autonomije i istovremeno zajamčio koherentnu pravnu strukturu, piše Möller.

Takav pristup bi, piše ona dalje, odgovarao i zadanom cilju prelazne vlade o poštivanju manjina i uključivanju svih društvenih skupina.

No stanje se, čini se, razvija u suprotnom smjeru. Sirijsko ministarstvo pravosuđa je dokinulo dosadašnju fleksibilnost sudaca pri prenošenju skrbništva majkama ukoliko utvrđena odsutnost očeva, kaže sirijska znanstvenica i stručnjakinja za ljudska prava Lina Ghotouk.

Od prosinca 2025. raspis br. 17 ograničava zakonsko skrbništvo za maloljetnu djecu na mušku rodbinu – i time majke gura na rub. „To ukazuje na tihi rast diskriminacije koja posebice pogađa supruge nestalih", kaže Ghotouk. Te žene se, nastavlja ona, i dalje nalaze u socijalnoj i pravnoj sivoj zoni.

Borba za više prava

Za aktivisticu iz Alepa, Jafu Navaf, spomenuti raspis br. 17 je označio prekretnicu. „Taj zakon nije pravedan prema nama – ni kad je u pitanju alimentacija ni osnovne potrebe", kazala je Navaf za DW.

Kad je ova 39-godišnjakinja na društvenim mrežema pokrenula inicijativu „Moja djeca, moje pravo", priključilo joj se na tisuće žena iz čitave Sirije. „Ujedinjuje nas to što ne možemo izvaditi ni osnovne osobne dokumente za našu djecu – osim preko takozvanog 'obveznog staratelja'."

Navaf stoga zahtijeva temeljne reforme. „Narodna skupština mora u okviru novog ustava u temeljima reformirati zakon o matičnim knjigama – posebice kad je u pitanju skrbništvo i starateljstvo", pojašnjava ona. Njoj je potpuno jasno: „Ne radi se više samo o reformama. Riječ je o preživljavanju." Istovremeno su te žene svjesne opasnosti protu-reakcija u društvu.

Državljanstvo, i majčino?

I druge organizacije žele kraj građanskog rata koristiti kako bi se ukinuli zastarjeli zakoni i okončalo stoljetna diskriminacija. U to spada i pravo da djeca dobiju državljanstvo svoje majke.

Kristian Brakel, voditelj bejrutskog ureda Zaklade Heinrich Böll, to potvrđuje: „Žene su tijekom rata nosile znatan dio bremena.  Unatoč dubokosežnim razvojem situacije u Siriji, dosad se malo toga promijenilo." Problem nije samo, nastavlja Brakel, u sirijskom pravosudnom sustavu, već i „u načinu razmišljanja mnogih državnih institucija, u kojima dominiraju muškarci".