Dokumentarac o ozloglašenim iranskim zatvorima

„Samica u Iranu ne može se porediti sa izolacijom u zapadnim zatvorima", objašnjava Tagi Rahmani. I on je to osjetio na svojoj koži. Prema podacima nevladine organizacije Reporteri bez granica, on je "najčešće zatvarani novinar u Iranu". 

"U samici u Iranu ste zatvoreni i nemate nikakvog vida komunikacije, ni drugih mogućnosti. Nema posjeta, nema knjige, nema mogućnusti da se nešto napiše. Nosite povez preko očiju i čujete samo zvukove", rekao je Rahmani za DW na projekciji filma „White Torture”. Dokumentarac razotkriva metode psihološke torture, kojima su izloženi politički aktivisti u Islamskoj Republici.

Dokumentovanje "bijele torture”

Rahmanijeva supruga Narges Mohammadi takođe je aktivistkinja za zaštitu ljudskih prava i potpredsjednica je iranskog Defenders of Human Rights Center-a (DHRC), koji je iranska vlada zabranila 2008. godine. I ona je u posljednjih 25 godina više puta hapšena i osuđivana na dugogodišnje zatvorske kazne. Islamskoj Republici se ne sviđa kada se ispituje njen bilans kršenja ljudskih prava. 

Mohammadi je zbog kritike tamošnje vlade prvi put zatvorena na godinu dana 1998. Kasnije su uslijedile druge zatvorske kazne. U maju 2016. je u Teheranu osuđena na čak 16 godina zatvora, jer je "osnovala pokret za zaštitu ljudskih prava koji se zalaže za ukidanje smrtne kazne". 

Uprkos svim naporima režima: neuspješni su bili pokušaji da se Mohammadi ušutka. Aktivistkinja je počela da dokumentuje patnje onih koji su bili s njom u zatvoru. U knjizi “White Torture” nalaze se ti intervjui. Istoimeni dokumentarni film Gelareha Kakavanda dodatno naglašava brutalno postupanje prema političkim zatvorenicima u samicama. 

Izraz "bijela tortura" odnosi se na psihološku metodu torture, koja se primjenjuje u Iranu: zatvorenici su na duži, neodređeni vremenski period zatvoreni u izolacionoj ćeliji u kojoj je sve potpuno bijelo. 

Teško za podnijeti: priznanja putem prisiljavanja 

Film “White Torture” upravo je prikazan u Berlinu. Projekciju je organizovala grupa za zaštitu ljudskih prava Hawar. Učešće na projekciji su uzeli aktivistkinje i aktivisti, bivši politički zatvorenici i rođaci zatvorenika sa dvojnim državljanstvom, a koji se trenutno nalaze u zatvoru u Iranu.

Film je "veoma težak za gledanje" jer se mučenje eksplicitno prikazuje, kaže Mariam Claren, kćerka Nahida Taghavija, jednog od političkih zatvorenika u Iranu. Iranske vlasti nisu htjele dozvoliti da se film vidi, kaže Claren - jer "Bijela tortura" na svjetlost dana iznosi upravo ono što se "ne vidi". 

U stvari, očigledno je bilo nekih situacija, koje su bile previše šokantne da bi bile prikazane. „Boravak u samici je zaista bolna situacija“, kaže autor Gelareh Kakavand. "Iza kulisa ovog dokumentarca bilo je mnogo emocija u intervjuima, koje nije bilo moguće snimiti. Nadam se da će se gledaoci, nakon gledanja filma, moći poistovijetiti sa zatvorenicima." 

Tajno snimanje 

Veliki dio snimanja ovog dokumentarnog filma obavljen je u periodu između pretposljednjeg i sadašnjeg boravka u zatvoru Nargese Mohammadi. Taj zadatak je bio sve samo ne lak: kako bi se izbjegle tamošnje vlasti, snimanja su vršena u tajnosti.  

„Uslovi u kojima je film sniman bili su teški“, kaže Vahid Zarezadeh, iranski režiser koji je bio primoran da pobjegne iz zemlje. Prije toga je bio na ispitivanjima i prijećeno mu je, jer je u svojim filmovima ukazivao na uslove u zatvorima u Iranu. "U prvim minutama filma gledalac vidi scenu u kojoj jedan od agenata iz Ministarstva informisanja telefonom poziva Narges Mohammadi. Otišli smo kod nje spontano, kako bi napravili neke intervjue. Ali grupa, koja je radila na filmu, na tu lokaciju nije išla zajedno. Narges se, primjerice, vozila odvojeno, na motociklu, kako bi mogla pobjeći onima koji su je uhodili." 

Po peti put u zatvoru  

U međuvremenu se nastavlja paćenički put Narges Mohammadi: ona se, od svog prvog hapšenja 1998. godine, po peti put našla iza rešetaka.  

U decembru 2022., tokom protesta izazvanih smrću Jine Mahse Amini, Mohammadi je u jednom svom izvještaju, koji je objavio BBC, opisala seksualno i fizičko zlostavljanje zatvorenih žena.  

U januaru 2023. uslijedio je mučan izvještaj u kome se detaljno opisuje stanje žena u zatvoru Evin, uključujući spisak od 58 zatvorenica i ispitivanja i mučenja kojima su bile podvrgnute. Zatvor Evin je, inače, najvažnija lokacija kada je riječ o zatvaranju političkih zatvorenika u Iranu od 1972. godine. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu