BiH kao kosponzor rezolucije o osudi Irana

Bosna i Hercegovina našla se među državama koje su podržale rezoluciju Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija kojom se osuđuju napadi Irana na zemlje Zaliva, iako o tome prethodno nije bilo usaglašene odluke Predsjedništva BiH. Upravo ta kombinacija spoljnopolitičkog svrstavanja i unutrašnje institucionalne nedorečenosti pretvorila je ovaj slučaj u mnogo ozbiljnije pitanje od pukog diplomatskog poteza.

„Predsjedništvo BiH nije to imalo na dnevnom redu, prema tome, zvanično, ovo nije stav Bosne i Hercegovine. To će biti veliki problem za BiH jer se miješa u nešto što nije njen problem“, smatra stručnjak za međunarodne odnose iz Banjaluke Miloš Šolaja, koji tvrdi da će posljedice biti vidljive u periodu raspleta situacije na Bliskom istoku.

Slanje signala

Savjet bezbjednosti usvojio je Rezoluciju kojom se osuđuju iranski napadi na Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Jordan te zahtijeva njihovo obustavljanje. Rusija i Kina bile su suzdržane. U objašnjenjima nakon sjednice dio članica upozorio je da dokument ne tretira širi okvir sukoba, uključujući prethodne američke i izraelske udare na Iran, zbog čega je ocijenjen kao jednostrano postavljen.

BiH nije bila samo među državama koje su podržale usvajanje rezolucije, nego i među njenim kosponzorima. U diplomatskoj praksi to nosi veću političku težinu od samog glasanja, jer podrazumijeva spremnost da se stane iza teksta i poruke koju on šalje. U ovom slučaju, ta poruka odgovornost za najnoviju eskalaciju prebacuje prije svega na Iran.

Zbog toga se postavlja pitanje može li se ovaj potez tumačiti kao neutralan. Čak i ako nije riječ o formalno definisanoj promjeni spoljnopolitičke strategije, kosponzorstvo dokumenta, koji eksplicitno osuđuje samo jednu stranu, teško se može predstaviti kao držanje podjednake distance prema svim akterima sukoba. BiH ovim činom nije objavila novu doktrinu prema Bliskom istoku, ali jeste poslala signal, kojem političkom okviru se u ovom trenutku priklanja. Šef Bh. diplomatije Elmedin Konaković, koji je dao zeleno svjetlo za podršku Rezoluciji, ne misli tako.

Velika šteta ili praktičan potez?

„Postoje dvije grupe zemalja. U jednoj su sve zemlje regiona, kao i dvije trećine zemalja Organizacije islamske konferencije, tako da smo vodeći računa o svojim interesima i o sadržaju, po nalogu Ministarstva spoljnih poslova i mene lično, odlučili da budemo kosponzori“, kaže Konaković, upozorivši da nije ljudski da se „lešinari na nečemu što je interes BiH“.

Poseban problem je način na koji je odluka o kosponzorstvu donesena. Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović zatražila je prije sjednice Savjeta bezbjednosti hitno izjašnjavanje Predsjedništva o prijedlogu da zemlja postane kosponzor rezolucije, što pokazuje da pitanje nije bilo prethodno zatvoreno na nivou kolektivnog šefa države. Ako je ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija saglasnost dobio od Ministarstva spoljnih poslova, a ne od Predsjedništva, tada se ne otvara samo politička nego i institucionalna dilema, ko je u ovom slučaju zapravo vodio spoljnu politiku države.

„U toj Rezoluciji se osuđuje Iran zato što je dejstvovao po tim zemljama, ali nigdje se ne govori o tome da Iran, koji je napadnut, po Povelji Ujedinjenih nacija ima pravo da se brani i da se svaka zemlja, sa čije teritorije dolazi napad na određenu zemlju, smatra agresorom“, rekao je hrvatski član Predsjedništva BiH, Željko Komšić, tvrdeći da se sve akcije Irana u ovom slučaju mogu okarakterisati kao odbrambene.

„To je potpuno bespotreban čin, ne donosi nikakvu korist BiH, ali može da nanese veliku štetu“, smatra Komšić.

Spoljna politika BiH

U ustavnom poretku BiH Predsjedništvo vodi spoljnu politiku, dok Ministarstvo spoljnih poslova sprovodi utvrđene pravce djelovanja i obavlja diplomatske poslove. Ako je resorno ministarstvo dalo saglasnost za kosponzorstvo bez prethodne odluke Predsjedništva, onda se može govoriti o ozbiljnom narušavanju ustavne procedure, bez obzira na to kakav je nečiji politički stav prema samoj rezoluciji.

„BiH je ovim potezom zauzela stranu imperijalnog poretka i zapravo prekoračila granice saosjećanja sa zemljom čiji je suverenitet ugrožen“, kaže politički analitičar iz Sarajeva Enver Kazaz.

U situaciji, kada se otvara pitanje da li je BiH preuzela osjetljivu međunarodnu poziciju bez pune institucionalne saglasnosti, tišina bošnjačkog člana Predsjedništva Denisa Bećirovića ostavlja prostor za različita tumačenja, od prećutne podrške do izbjegavanja politički neugodnog sukoba.

Pojedini mediji u BiH prenijeli su, pozivajući se na svoje izvore, da je Bećirović „izdao usmenu instrukciju koja je sadržavala političku sugestiju da se mimo odluke Predsjedništva podrži rezolucija osude Irana“. Iz kabineta Bećirovića, takva informacija nije ni potvrđena ni demantovana.

Domaća javnost vs. zvanična politika

U dijelu bošnjačke javnosti još postoji svijest o tome da je Iran tokom rata pomagao probosanske snage, što se i danas povremeno navodi kao važan element ratne i poslijeratne memorije. Zbog toga, dio reakcija ne dolazi samo iz neslaganja sa sadržajem rezolucije, nego i iz osjećaja da se Sarajevo previše lako odreklo ranijih političkih i simboličkih veza.

Ipak, sadašnja međunarodna pozicija BiH mnogo je više određena zapadnim partnerstvima nego naslijeđem iz ratnih devedesetih, stav je većine analitičara. U proteklim godinama više puta je naglašavano da se spoljna politika BiH treba usklađivati sa širim evropskim i zapadnim okvirom, uključujući i pitanja koja se tiču Irana.

U tom smislu, najnoviji potez se može čitati kao nastavak postepenog uklapanja BiH u dominantne zapadne spoljnopolitičke tokove, čak i kada to izaziva nelagodu u dijelu domaće javnosti.