11.9.: Prekretnica u svjetskoj istoriji
Nakon pada Berlinskog zida Zapad je napravio pauzu. Renomirani politolog Francis Fukuyama proglasio je tada svojevrsni "kraj istorije" a političari su pričali o "mirovnoj dividendi". Amerika je sebi na grudi prikačila medalju "hyper-sile". Bivšim neprijateljima otvorena su vrata za ulazak u zapadne klubove, pod uslovom da se pridržavaju pravila igre. Ako se nisu pridržavali pravila, bivali su potisnuti ili zaobiđeni.
Nakon okončanja Hladnog rata SAD-u je nedostajala volja da oblikuje svijet, koju je ova zemlja pokazala nakon 2. Svjetskog rata. Tada je Amerika - osnivanjem NATO-a, UN-a, Svjetske banke ili MMF-a - stvorila strukture novog uređenja svijeta. Ali, devedesetih godina to se nije moglo vidjeti. Bill Clinton je ostao provincijski političar - čak i nakon preseljenja iz Arkanzasa u Bijelu kuću. On nije uveo nikakve nove sigurnosne strukture na sjevernoj zemaljskoj polulopti, nikakvo efikasno suzbijanje siromaštva na jugu, jedva da je nešto uradio po pitanju zaštite klime a nije ostavio iza sebe ni trajni mir na Bliskom istoku.
Napad iz čistog mira
su bili prvi napadi na američkom tlu od Pearl Harbora: iz čista mira - kako u doslovnom tako i prenesenom značenju. Mnoge Amerikance je udarac sudbine dočekao nepripremljene, nesigurne i to je do danas tako. Ili, kako je to bivši direktor CIA-e formulirao za DW: "Borba protiv terora trajaće generacijama".
U danima nakon 11. septembra 2001. godine niko nije imao takav uvid u stvari. Tada je glavna stvar bila spriječiti da svijet uđe u recesiju. Centralne banke su preplavile tržište gotovim novcem. Najprije su imale uspjeha, jer nije došlo do kraha berzi. Ali nakon nekoliko godina niti banke, niti klijenti nisu znali kuda sa jeftinim novcem. Svako u SAD-u, ko je znao da speluje svoje ime, dobio je kredit i kupio sebi na Floridi ili negdje drugo neku nekretninu, koju inače sebi nije mogao da priušti.
2008. je Vašington bio prisiljen da štampa još više novca. SAD su se sve više zaduživale. Evropljani, Japanci i drugi počeli su da oponašaju Amerikance. Do danas je prisutna svojevrsna utrka - "Olimpijada" u štampanju novca. Istovremeno u SAD-u se osipa srednja klasa, opada njihov standard. Plan Osame bin Ladena kao da se ostvaruje. Smrtni neprijatelj i notorni terorista je želio finansijski slomiti SAD.
Predsjednik Obama je naučio iz grešaka svog prethodnika. On je američke trupe ili odmah kompletno povukao ili jako smanjio. Zbog čega bi Amerika trebala investirati novac u ratove, koje ne može da dobije? Ali čak i nakon povlačenja iz Iraka, ova avantura košta američke poreske platiše na stotine milijardi. Svako napuhavanje sigurnosnog aparata dovodi do povećanja socijalnih izdataka - zdravstvenog osiguranja ili penzija za bivše vojnike. SAD će se sa tim finansijskim izdacima morati nositi decenijama.
Infrastruktura
Dok se zbog navodne sigurnosti, koja se brani na udaljenosti od nekoliko hiljada kilometara, bacaju milijarde, na svakom uglu nedostaje novac za obrazovanje ili modernizaciju zastarjele ili propale infrastrukture. Službena stopa nezaposlenosti od 5 posto sakriva koliko puno ljudi je odustalo od traženja posla. Politički lovci u mutnom koriste predsjedničku izbornu kampanju da bi ponudili navodna rješenja. Vašingtonska politička garnitura nije sposobna niti voljna za kompromis. U knjižarama se masovno prodaju knjige koje predviđaju propast Amerike sa naslovima poput: "Amerika, svjetska sila, koja se precijenila" .
Nije baš ozbiljno predviđati budućnost. Ali, svima je jasno kakva je prekretnica bio 11. septembar.: Za sigurnost svih nas. Za ograničavanje privatne sfere. Za rezove u oblasti ljudskih prava ili međunarodnog prava.
"Nine Eleven" je bio više od istorijskog upiranja prstom. To je puno više dan, kada je borba protiv terorizma označila početak novog stoljeća.