Sve je više onih koji rade i kada ne rade
10. avgust 2010.Benjamin Rut je menadžer u medijskoj kompaniji u Berlinu i kaže: „Na poslu sam u proseku 10, ponekad 12, neki put 14 sati, retko duže. Komuniciramo na razne načine – svakako, i-mejl, aj-čet, skajp, većina nas ima blekberi, telefon i faks. Na poslednji i-mejl odgovaram oko ponoći ili jedan ujutro, zatim komuniciram pre polaska na posao, a i vikendom. Mislim da je to zbog prirode posla, a i naš posao je globalan tako da komuniciramo preko više vremenskih zona“.
Rut nije jedini, sve više zaposlenih u Nemačkoj u kancelariji provodi po 12 sati, a onda još i od kuće elektronski komunicira. Međutim, nije sve tako loše i u nekim kompanijama poštuju pravo zaposlenih na slobodno vreme, na primer u Telekomu. Njegov predstavnik Georg fon Vagner kaže:
„Moramo da poštujemo slobodno vreme zaposlenih kako bi se bolje osećali u ponedeljak kada dođu na posao. Podstičemo rukovodioce da budu primer, jer ako oni šalju poruke u slobodno vreme, ostali se osećaju obavezni da odgovore i tako kreće ceo lanac“.
A da li su zaposleni zaista obavezni da neprestano budu na raspolaganju poslodavcu? Predstavnik nemačkog sindikata Ver.di Kristof Šmic kaže: „Najvažnije je imati na umu da niko ni na koji način nije obavezan da proverava službenu korespodenciju i odgovara na nju u slobodno vreme. Imamo stroge zakone kada je reč o radnom vremenu, ali oni postoje i da zaštite naše slobodno vreme. Moram sasvim jasno da kažem: niko u Nemačkoj se ne mora osećati obaveznim da radi van ugovorenog radnog vremena“.
I tu se postavlja pitanje da nismo postali zavisni od interneta, a ne od rada? Izabela Hojzer, psiholog iz Berlina kaže: „Sve je više i više zavisnika od tehnologije. Svi smo mi danas zavisni od i-mejla i računara, ali neki ljudi jednostavno nisu u stanju da okrenu prekidač i isključe računar ili blekberi. A upravo bi to trebalo učiniti“.
Čini se da to što smo dostupni 24 sata, sedam dana u nedelji više govori o našoj zavisnosti od interneta, nego što ima veze sa našom efikasnošću. Koliko je potrebno vremena da se sortiraju sve poruke – da se pođe samo od toga. I zato, pre nego što kolektivno doživimo nervni slom što ne bi isključili računar u petak popodne i opustili se. Šta ima da se sazna, saznaćemo u ponedeljak ujutro.
Autori: N. Litolis, N. Briski
Odg. urednik: N. Jakovljević