1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Hag: Prosvetljenje, pravda i istina?

29. novembar 2017.

„Dve trećine svih osuđenika su Srbi. To ne zvuči fer, ali nacionalisti u Beogradu i njihovi istomišljenici među bosanskim Srbima raspolagali su najvećom količinom naoružanja i beskrupulozno su ga koristili.“

https://p.dw.com/p/2oShk
Internationaler Strafgerichtshof Den Haag Empfangshalle
Foto: picture-alliance/dpa/W.Kumm

Tagesšpigel: „Mirko Klarin stvarni je pokretač osnivanja Haškog tribunala. Još u maju 1991. on je, kao tadašnji jugoslovenski novinar, rođen 1943. godine u Hrvatskoj, upozorio javnost na predstojeći rat. U svom članku ’Nirnberg sada!’ pozvao je u Beogradu na osnivanje tribunala protiv širenja rasističke mržnje i netrpeljivosti putem politike i medija. Traumatski materijali konflikta, pogotovo iz Drugog svetskog rata, koji su u Titovoj Jugoslaviji ostali neprocesuirani, postao je manipulativni stereotip koji su koristile grupe naroda. Klarin je tada pozvao na osnivanje međunarodnog krivičnog suda: Ako bi se oni koji šire mržnju izveli pred sud, sprečili bismo rat, koji su oni započinjali. Uzalud je tražio da njegova upozorenja poslušaju visoki zvaničnici u Briselu i Londonu. Ali kada je izbio rat, svi su to shvatili. Tako se u zvaničnim dokumentima UN o osnivanju Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, Mirko Klarin spominje kao centralni, idejni tvorac te institucije. O ratovima koje je on hteo da izbegne, on je narednih godina iz zgrade suda u Hagu izveštavao za svoju agenciju ’Sense’.“

„Osnovna vrednost haške institucije, za preživele žrtve i svedoke jeste to što su saslušani. Preko 4.000 ljudi pred sudom je svedočilo o nezapamćenim razmerama zločina, o ubistvima čitavih porodica u njihovim kućama, o spaljivanjima sela, nasilju nad muškarcima, ženama i decom, o progonima… U nekim predmetima preživeli su u sudnici od počinilaca dolazili do informacija o tome šta se dogodilo s njihovim ubijenim rođacima. Tako je Habiba Hadžić od optuženog htela da sazna kako su umrli njeni sinovi Enis i Bernis. Počinilac je poznavao i nju i njene sinove, kao i oni njega: ’Želim Dragana pitati gdje su, u kojoj masovnoj grobnici, se nalaze moji sinovi, kako bih mogla sahraniti njihove posmrtne ostatke.’ Dragan Nikolić otkrio joj je da su njeni sinovi, zajedno sa još četrdeset osoba, ubijeni u mestu Debelo brdo.“

„Tagesšpigel“ zaključuje da je tokom svedočenja nastala ogromna baza podataka. Ona je svojevrsna arhiva, ne samo za sadašnje, već i za buduće generacije.

Pročitajte još:

- Završetak najdužeg haškog suđenja

- Politika jača od pravnih činjenica

- Samo delimična satisfakcija za žrtve

Optužbe iz Rusije

Noje Cirher cajtung: „Kada je 1993. Tribunal za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije počeo sa radom, poverenje u međunarodnu zajednicu bilo je još uvek nepoljuljano. Juli Voroncov, ruski predsednik Saveta bezbednosti UN, obratio se biranim, patetičnim rečima: ’Prvi put u istoriji pobednici ne sude pobeđenima. Sada cela međunarodna zajednica sudi onima koji su kršili međunarodno pravo.’ Ali danas, kada Haški tribunal zatvara svoja vrata, iz Moskve dolaze sasvim drugačije ocene: Doživotna kazna za počinjeni genocid bosanskom Srbinu, generalu Ratku Mladiću, politički je motivisana – tako glase kritike upućene iz Ministarstva spoljnih poslova Rusije. Tribunal je antisrpski i pristrasan i on je instrument Zapada.“

„Optužbe iz Moskve iritiraju, jer protiv Mladića ima previše dokaza. Nije tu reč samo o njegovim muslimanskim žrtvama, već i o njegovim bivšim saborcima, o njegovim sopstvenim rečima i zapisima, koji oslikavaju hladnokrvnog ubicu. U Srebrenici, ali i u Sarajevu i drugim delovima Bosne i Hercegovine, vojska predvođena Mladićem odgovorna je za najgora zverstva u Evropi nakon završetka Drugog svetskog rata. Ruska kritika je zato sigurno svojevrsna propagandistička i teatralna grmljavina u vreme intenziviranja napetosti između Istoka i Zapada.“

Pročitajte još: 

- „Svi koji su odgovorni, nisu osuđeni“

- Sakupljač kostiju

- „Mladiću se ne sudi zato što je Srbin“

„Krivci pre svega Srbi“

Ipak, „Noje Cirher cajtung“ podseća se Haški tribunal od svog osnivanja optužuje za pristrasnost. Pored Moskve, njih iznose i druge države iz regiona, ali i neki zapadni kritičari. „Optužbe koje na račun Tribunala dolaze iz Srbije ne mogu se odbaciti: dve trećine svih osuđenika su Srbi, a udeo oslobođenih znatno je niži nego u slučaju Hrvata, Bošnjaka i kosovskih Albanaca. NATO, koji je takođe odgovoran za civilne žrtve, nikada nije izveden pred sud. Tribunal UN za ratne zločine sprovodio je pravdu, ali to je bila nejednaka raspodela pravde.“

„To ne zvuči fer, ali nakon podrobnije analize raskrinkava samo naivno predubeđenje da se međunarodna pravda odvija u politički i moralno neutralnom prostoru i to kao oličenje prosvetljenja, pravde i istine. Ali Haški tribunal ima još jedan zadatak – da imenuje krivce i da ih pozove na odgovornost. Ispravno je i razumljivo da su to pre svega Srbi: Nacionalisti u Beogradu i njihovi istomišljenici među bosanskim Srbima raspolagali su najvećom količinom naoružanja iz zaostavštine bivše Jugoslavije i tokom rasplamsavanje sukoba na Balkanu beskrupulozno su ga koristili“, zaključuje se u tekstu „Noje Cirher cajtung“.

Priredio Faruk Šabanović

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android