1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Zašto je Hitler krao slike?

Suvremena umjetnost je Hitleru bila trn u oku. On je tisuće djela dao konfiscirati. Moderne slike su spaljivane ili prodavane. Jedna izložba u Berlinu baca pogled na to mračno razdoblje.

Die Schwarzen Jahre. Geschichten einer Sammlung. 1933 – 1945, 21. November 2015 - 31. Juli 2016

Lyonel Feininger (1871–1956): Teltow II, 1918., ulje na platnu

Prilikom otvaranja 1919. godine Kronprinzenpalais - područje za modernu umjetnost u Berlinskoj nacionalnoj galeriji - nije mogao biti moderniji. Sve je u tom trenutku ukazivalo da će njemački glavni grad ostati izvorište suvremene umjetnosti. Teško da je netko slutio da će to kratko trajati.

Adolf Hitler je i sam bio slikar, ali je dva puta odbijen njegov pokušaj upisa na Umjetničku akademiju u Beču. Kad su nacionalsocijalisti 1933. preuzeli vlast on je htio uništiti žanr moderne umjetnosti koji je prezirao. Umjetnici su se morali ili prilagoditi ili bježati. Ali, unatoč tomu još uvijek ima puno modernih djela iz te epohe. A ona sva pričaju jednu priču.

Ove subote (21.11.2015.) više od 60 djela bit će izloženo u berlinskom "Hamburger Bahnhofu - muzeju suvremene umjetnosti". Izložba je nazvana "Crne godine. Povijest jedne zbirke. 1933-1945". To je zbirka iz Nove nacionalne galerije koja se upravo obnavlja. "Mislim da je obveza našeg muzeja izlagati zbirke i voditi otvorne rasprave o tomu", kaže kustos Dieter Scholz.

Umjetnički znak protiv fašizma

Naziv izložbe bi s jedne strane trebao podsjetiti na razaranja i tugu, a zapravo je inspiriran drugom verzijom slike Karla Hofera "Crne sobe" (1943.). Izvorna verzija iz 1928. uništena je u savezničkom bombardiranju. "To je statement protiv fašizma", kaže Scholz. "Hofer nije prihvaćao da je slika uništena zbog nacista." Karl Hofer je bio ravnatelj Berlinske akademije umjetnosti. Kao i mnogi drugi u njegovom okruženju nakon što je Hitler došao na vlast on je morao napustiti svoju dužnost.

Karl Hofer (1878–1955): autoportret, 1935., ulje na platnu

Karl Hofer (1878–1955): autoportret, 1935., ulje na platnu

Dva gotovo identična Hoferova autoportreta mogu se vidjeti na ovoj izložbi. Original iz 1935. konfiscirali su nacisti jer su ga smatrali "izopačenim" - a to se po njihovom shvaćanju odnosilo na svu modernu umjetnost od ekspresionizma do nadrealizma. "Hitler je mrzio svaki oblik umjetnosti koji nije odgovarao tradicionalnim normama", kaže povjesničarka umjetnosti Meike Hoffmann sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, koja se znanstveno bavi takozvanom "izopačenom umjetnošću".

Nacisti konfiscirali 16.000 djela

Nastanak tako puno različitih stilova u tom vremenu bili su znak individualnosti i demokracije - dviju vrijednosti koje su bile u suprotnosti s konformističkim držanjem režima. Hoferov portret je bio jedno od 500 djela koja su nacisti konfiscirali iz Nacionalne galerije. Glavnu riječ je u tomu imao ministar propagande Joseph Goebbels koji je, koje li ironije, ranije i sam pisao ekspresionističku literaturu.

Skupa s još oko 600 djela ona su bila izložena 1937. na izložbi "izopačene umjetnosti" u Münchenu. Mnogi od oko dva milijuna posjetitelja te izložbe bili su vjerojatno prisiljeni ići na izložbu, kaže Dieter Scholz. Među njima su bila i djela poznatih umjetnika 20. stoljeća Lyonela Feiningera, Vasilija Kandinskog i Marca Chagalla. Pored njih su bili natpisi s rasističkim uvredama.

Ukupno su nacisti konfiscirali 16.000 "izopačenih" umjetnina. Ona djela koja su smatrali vrijednima prodavali su na dražbama. Hoferov autoportret su prodali jednom američkom kolekcionaru. To je djelo tek prošle godine vraćeno muzeju.

Krajolici umjesto ljudi

Na vašingtonskoj konferenciji 1999. u središtu pozornosti je bilo pitanje, što bi se trebalo dogoditi s umjetninama koje su konfiscirali nacisti. Muzeji su pozvani da provjere u svojim zbirkama, ima li konfisciranih umjetnina. O tomu se proteklih godina u Njemačkoj vodila javna rasprava. Neka djela još uvijek nisu vraćena pravnim nasljednicima.

Do kraja godine 1933. muzeji su sva djela na kojima su bili prikazani ljudi zamijenili mrtvom prirodom ili krajolicima. Nakon kraja Vajmarske Republike Otto Dix je izgubio dotadašnju slavu i postao cilj stalnih napada režima. On je u to vrijeme prodavao svoje krajolike. Ali, istovremeno je slikao svoje sporne prikaze rata.

Otto Dix (1891–1969): Flandern, 1934–1936., ulje i tempera na platnu

Otto Dix (1891–1969): Flandern, 1934–1936., ulje i tempera na platnu

Njegovo djelo "Flandern" (Flandrija) prikazuje gotovo mrtve vojnike u rovu - a to je upravo onakva umjetnost koja je nacistima bila trn u oku. "To nije slika herojskih vojnika u ratu", kaže Scholz. "To je, po mom mišljenju, izravna kritika." 1937. je Muzej prestao uopće otkupljivati umjetnine živućih umjetnika. Zato na izložbi nije bilo portreta Hitlera, mislilo se dok Scholz i njegove kolege nisu otkrili jednu zanimljivost.

Hitler premazan drugom slikom

Erwina Hahsa su nacisti progonili. Jednoga dana je dobio nalog na naslika portret Hitlera za jednu školu u Stendalu. Hahs je naslikao Hitlera ispred užarenih, crvenih ruševina, što se vlastima uopće nije svidjelo. Kasnije je Hahs tu sliku ponovo iskoristio i preko nje naslikao akt koji je nazvao "Veliki rekvijem". Dok su kustosi pripremali izložbu našli su u pismu Hahsove udovice informaciju o premazanom portretu. Snimanjem djela uz pomoć moderne tehnike otkrili su skriveni Hitlerov portret.

"Izlaganje djela iz toga vremena je jako važno jer ono izaziva pitanja o prošlosti", kaže povjesničarka umjetnosti Meike Hoffmann. "Ima tako puno stvari o Trećem Rajhu koje ne znamo. I još moramo puno istraživati kako se ista stvar ne bi ponovila u budućnosti."

Preporuka uredništva