1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Mein Kampf" na pozornici

Kazališna trupa "Rimini protokol" je premijerno izvela "Mein Kampf" na jednom festivalu u Weimaru. Potomci ubijenih Židova i potomci Hitlerovih obožavatelja govore na istoj pozornici o odnosu prema Hitlerovoj knjizi.

Izraelski odvjetnik Alon Kraus prevalio je četrdesetu, uvijek je pomalo napet. On je sin čovjeka koji je preživio nacističke progone. Ima dvije opsesije - njemački jezik i vrijeme nacističke vladavine. Ne preza ni od čega kada se radi o toj opsesiji. Jednom je čak zaustavio njemačku turisticu u Tel Avivu i zamolio je da mu nešto pročita iz Hitlerovog "Mein Kampfa" i da mu objasni neke odlomke. Kaže da je jedini iz kazališne grupe "Rimini protokol" koji je pročitao cijeli "Mein Kampf" i to više puta, na hebrejskom i engleskom. Njegov primjerak je jedan od 500 koliko ih je u Izraelu za kontroliranu prodaju tiskao jedan sveučilišni izdavač. U komadu "Mein Kampf" tematizira se rasprava u izraelskom parlamentu Knesetu o tome bi li trebalo omogućiti slobodno tiskanje Hitlerove knjige. Jedan poslanik nije htio ni izgovoriti naziv te knjige, a mnogi su mislili da bi knjiga ugrozila "duhovno zdravlje naroda".

Kazališna trupa "Rimini protokol" premijerno je izvela "Mein Kampf" na jednom festivalu u Weimaru. To je otvorilo brojna pitanja. Režiseri Helgard Haug, Stefan Kaegi i Daniel Wetzel su kao i uvijek okupili naturščike, "stručnjake svakodnevnice", a ne profesionalne glumce. Oni na pozornici govore o svom odnosu prema Hitlerovoj knjizi. Šestoro običnih građana govori o svom vrlo osobnom stavu.

"Mein Kampf je otrov"

Alon Kraus kaže: "'Mein Kampf' je otrov, veliča mržnju i nasilje. Ali, ja sam protiv cenzure". Dodaje da bi ljudi u Izraelu i Njemačkoj trebali dobro prostudirati ovu knjigu. U njoj su točno opisane Hitlerove instrukcije za oružanu borbu, rast njegovog antisemitizma, ali i njegov pokušaj da sebe predstavi kao senzibilnu osobu. Posljednji aspekt je izostavljen iz hebrejskog izdanja knjige.

Alon Kraus smatra da je Mein Kampf otrov

Alon Kraus smatra da je "Mein Kampf" otrov

Autorska prava na Hitlerove spise naslijedila je savezna pokrajina Bavarska. Krajem 2015. godine, sedamdeset godina nakon Hitlerove smrti, autorska prava će, prema važećim međunarodnim pravilima, biti oslobođena svakog ograničenja. Minhenski Institut za suvremenu povijest sprema komentirano izdanje "Mein Kampfa" za početak 2016. Međutim, od sljedeće godine bi u knjižare mogla dospjeti i nekomentirana izdanja.

Svaki protagonist ima svoju priču

"Ovom kazališnom predstavom želimo doprinijeti demistifikaciji ove grozne knjige", kaže Daniel Wetzel, koji je zajedno s Helgardom Haugom režirao predstavu. Oni su temeljno obavili posao, počevši od scenografije. Dva ogromna regala za knjige, sobne biljke, sat s kukavicom i bista Mao Cetonga su ostali iz prethodnog komada ove kazališne grupe. To je bio "Kapital" Karla Marxa. Cijela scena je okrenuta tako da se vidi poleđina regala, a na kraju predstave se svi elementi sklapaju u ogromnu knjigu "Mein Kampf". Dvije velike ideologije 20. stoljeća su tako "leđa uz leđa". Daniel Wantzel ovo teško simboličko sučeljavanje ideologija objašnjava pragmatično: "Tako smo izbjegli raspravu o najispravnijoj scenografiji za 'Mein Kampf'".

"Tko pročita knjigu ne postaje nacist"

Djela grupe "Rimini protokol" žive od proturječja, lomova, neumjesnoga. Po tom principu traže i protagoniste. Recimo, šezdesetpetogodišnja profesorica Sybile Flügge pripovijeda kako je kao četrnaestogodišnja djevojčica pukim slučajem kod uličnog prodavača knjiga našla "Mein Kampf". Ona dijelove pretipkava na pisaćoj mašini kako bi "proniknula" u ovo djelo. Sjeća se da je kao maturantica šokirala svoje gimnazijske profesore citatima iz "Mein Kampfa". A onda slijedi i epizoda u kojoj profesorica kaže kako je tu knjigu jednom poklonila roditeljima za Božić.

"Ako pročitaš tu knjigu nisi samim tim postao nacist", kaže Volkan, njemačko-turski reper. On ne podnosi cenzuru, jer je i sam bio pogođen kada je napravio glazbeni spot o "njemačkim krumpirima", što je navodno arapsko-turski pogrdni izraz za Nijemce. Volkan kaže da je važno da se obrati pozornost na jezik knjige, jer neonacisti upotrebljavaju brojne izraze iz "Mein Kampfa". Jedan od njih je "lažljiva štampa" koji se mogao čuti na demonstracijama protiv izbjeglica.

"Mein Kampf" - dostupan širom svijeta

Scena iz predstave Mein Kampf

Obrnuta scenogracija

"Smatram da je ovo poput nekog povećala", kaže režiser Helgard Haug. On smatra da na različitim mjestima postoje različiti razlozi za izvođenje komada, a i knjiga postoji gotovo svuda. "Mein Kampf" je u tzv. Trećem Reichu bio bestseler s 12,5 miliona prodanih primjeraka. Iza prodaje je stajala država - na početku je knjiga skupo prodavana, kasnije je poklanjana parovima na vjenčanju. Deset posto od zarade išlo je autoru Adolfu Hitleru, koji je time financirao svoju stranku. Naravno, sve te knjige nisu nestale. Službeno se prodaju u antikvarijatima, a prvo izdanje se na internetu nudi za nekoliko tisuća eura. Knjiga je širom svijeta prevedena na 15 jezika.

"Knjiga je knjiga"

Na pozornici je i Matthias Hageböck, restaurator knjiga iz Weimara. On je jedini koji se protivi tome da se primjerak knjige iz 1938. upotrijebi kao frizbi i baci preko pozornice. Za njega je knjiga – knjiga, i samim tim vrijedna zaštite. I Sybille Flügge bi rado zadržala primjerak koji joj je ostao od djeda. Alon Kraus postupa drugačije - on bez problema baca svoj primjerak u kantu za smeće.

Službeni naziv kazališne predstave je "Mein Kampf, svezak 1 & 2". To je više nego cjelovečernja predstava, to je kaleidoskop sastavljen od krhotina nacističke povijesti i osobnih biografija. Predstava pokazuje da najprije treba skinuti tu lažnu auru s borbenog spisa Adolfa Hitlera. Tek onda ga se može slobodno staviti na policu ili baciti u kantu za smeće.

Preporuka uredništva