1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Vječni predsjednik Lukašenko

Bjelorusi su Aleksandra Lukašenka po peti put izabrali za predsjednika. Ti su izbori bili inscenacija u najboljoj sovjetskoj maniri, smatra Juri Rešeto.

Ne, nismo iznenađeni! "Batka", "Ćaća", kako Aleksandra Lukašenka zovu u njegovoj domovini, ostaje predsjednik svih Bjelorusa. Više od 80 posto – ta me pobjeda podsjeća na moje djetinjstvo. Naime, ja sam rođen u Sovjetskom Savezu isto kao i Aleksandar Lukašenko. I osjećam se danas, 40 godina kasnije, kao da me je netko vratio u stara vremena kada su komunisti također s više od 80 posto pobjeđivali na svojim lijepo insceniranim izborima.

Vidio sam iste svečano okićene automobile s istim zvučnicima kako voze istim, prilično praznim ulicama Minska i pozivaju ljude na birališta. Vidio sam iste televizijske reportaže, koje hvale navodne uspjehe Ćaće koji vlada više od dva desetljeća. Vidio sam iste trgovine u blizini birališta koje sniženjima mame ljude na biračka mjesta, iste pop koncerte koji su inscenirani kao zahvala za svaki glas naroda. Podizanje zastava, hura, a navečer nakon izbora vatromet!

Lijepo nedemokratski

I isto tako kako su ti izbori bili lijepo sovjetski organizirani, tako su bili i lijepo nedemokratski! Da, postojala je oporba. Čitava tri kandidata, ali oni su bili krajnje slabi i nepoznati. Da, oni su smjeli nastupiti na televiziji, ali bez prethodne najave i u nemogućem vremenu emitiranja. Da, bilo je nekoliko tisuća prosvjednika usred Minska, ali samo na nekoliko sati.

Rescheto Juri

Juri Rešeto, šef dopisništva DW-a u Moskvi

A bjeloruski zakon koji ljudima omogućava da svoj glas bez navođenja razloga predaju već od 6. listopada, dakle pet dana prije izbora, Lukašenku je pomogao u nekontroliranom prikupljanju glasova. Jer, to glasovanje nije pratio nijedan jedini strani promatrač. Oni su u zemlju stigli tek 8. listopada. A do tada je već bilo predano skoro 20 posto glasova - i izbrojano. No mora se pošteno priznati da je i oporba činila greške: bez zajedničkog kandidata, bez strategije, previše lojalna vladi.

I tako Bjelorusima ostaje njihov svuda prisutni Ćaća, vječni predsjednik Lukašenko. A Bjelorusija nakon nepoštenih izbora ostaje nedemokratska zemlja usred Europe. Iznenađenje? Ma kakvi!

Preporuka uredništva