1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Urođenici i ostala zvjerad"

A. Steffes / A. Šubić22. siječnja 2014

U doba prije televizije vrlo popularne su bile "etnološke izložbe" o životu u dalekim zemljama. Tema izložbe u Frankfurtu je smisao golemog broja eksponata oduzetih od "divljaka" uz jedva nekakav znanstveni pristup.

https://p.dw.com/p/1Av8i
Domaće stanovništvo je kolonijalnim vladarima bilo roba - za rad ili za 'znanstveno' istraživanje.
Foto: Getty Images

Početkom 20. stoljeća je javnost Zapada bila fascinirana "drugim" kulturama i narodima. U doba kad ne samo da nije bilo televizije, nego je i film bio u povojima, onda su još takozvane "etnološke izložbe" bile jedini način upoznavanja tih stranih kultura. Tako su i etnološki muzeji privlačili golem broj posjetitelja. Fotografije, nakit i svakodnevni predmeti, umjetnička djela, sve se skupljalo u golemom broju, katalogiziralo i izlagalo.

Da bi se popunile police etnoloških muzeja koji su nicali u zemljama Zapada, u "divlje" krajeve su odlazili istraživači čija je glavna zadaća bila vratiti se punih škrinja i kovčega. Sa nekih ekspedicija je doneseno i po 4.000 objekata, od obrednih maski i figura pa do predmeta iz svakodnevnog života. Načelo je glasilo: što više, to bolje.

Eksponati etnološkog muzeja
Broj eksponata koji je stizao u muzeje i putujuće priredbe Europe i Sjeverne Amerike jedva da je imao ikakvo znanstveno obrazloženje.Foto: Gisela Simrock/Sammlung Weltkulturen Museum

"Znanost" i običan rasizam

Muzej svjetskih kultura u Frankfurtu se izložbom "Predmeti i znanje" pozabavio upravo tom pomamom za predmetima iz udaljenih krajeva. Od nje nije bio pošteđen niti osnivač muzeja u Frankfurtu, Bernhard von Hagen. On je bio liječnik i specijalist za tropske bolesti i za svog rada na otoku Sumatri se bavio "fotografijom tipova". Jer, to je bilo i doba kad se rađala "znanost" o rasama pa je tako neumorno fotografirao urođenike čija se tjelesna struktura, po njegovom mišljenju, razlikovala od Europljana.

"Izložili smo i fotografije koje do sada nikad nisu bile izložene, jer predstavljaju veoma težak način prikazivanja drugih ljudskih bića", objašnjava Yvete Mutumba, kustosica za Afriku frankfurtskog muzeja. Von Hagenove serije fotografija muških spolnih organa tamošnjeg stanovništva jedva da se mogu razumjeti, baš kao i njegove "antropometričke kartice" s fotografijama s prednje, stražnje i bočne strane uz bilješke o dimenzijama i težini.

Fotografija iz Afrike
Cilj mnogih tih 'znanstvenih' radova se obično svodio na dokazivanje 'nadmoći' bijele rase.Foto: Anthropos Institut, St. Augustin

Ali Yvete Mutumba smatra kako je nužno pokazati i takve bilješke, jer pokazuju kako su se u to doba ljudi iz dalekih krajeva pretvarali u puke predmete. Bez obzira bili oni predmet "istraživanja" ili radna snaga, te fotografije rječito svjedoče kako su se ti ljudi smatrali tek robom koja se može iskoristiti.

Što sa svim tim predmetima?

To manijakalno sakupljanje predmeta urođenika je etnologe dovelo i do drugog, posve pragmatičnog problema: kako uopće sačuvati tu pustu masu predmeta? Kako bi ilustrirali razmjere ovog problema, na ovu izložbu su iz muzejskog arhiva prenesene ploče na kojima se čuva oružje prikupljeno u Africi.

U zanosu sakupljanja tu naravno da nije riječ o pokojem, osobito zanimljivom bodežu, sjekiri ili koplju nego se čini da su istraživači razoružali čitavo područje. Tamo je preko 2.000 primjeraka raznog oružja i čini se da se baš nitko od "istraživača" nije zamarao pitanjem, što oni zapravo čine: "To je u ono doba bilo sasvim normalno da se uzima sve to oružje i nitko nije niti razmišljao, krši li time neke zakone", objašnjava Mutumba.

Oružje iz Afrike
Već po pločama na kojima se u muzeju u Frankfurtu čuva oružje iz Afrike čini se kako su 'istraživači' pokupili baš sve što su vidjeliFoto: DW/A. Steffes

Cilj direktorice muzeja u Frankfurtu Clementine Deliss jest da se i ovom izložbom etnološki muzej otvori poticajima izvana. Ona više ne vidi svoju zadaću da pokazuju nekakve "etničke skupine". Zato je pozvala umjetnike iz čitavog svijeta kako bi u toj golemoj zbirci vidjeli nešto novo i svježe.

Jedan od njih je bio belgijski umjetnik David Weber-Krebs. Njega je fascinirao razmjer sakupljenih predmeta i želio je ispričati priču o svakom od njih, od prvog do zadnjeg izloška. Ipak, i sam Weber-Krebs priznaje kako je to "prilično naivna" ideja kod zbirke sa preko 67 tisuća eksponata. Zato je odabrao "samo" 2.000 predmeta i u njihovom opisu je dodao neku vrstu priče. Sada tako, izlošci i ta priča, stoje u jednoj prostoriji muzeja i barem pokušavaju objasniti tu fascinaciju drugim kulturama.