1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Lica Njemačke

Umirovljenik - Nikolaus Netzhammer iz Bonna

Kao umirovljenik, Nikolaus Netzhammer gotovo je zaposleniji no što je bio dok je radio. Satima šeta ili istražuje povjesne arhive. I uz to, pun poleta kroči kroz život.

Nikolaus Netzheimer iz Bonna

Nikolaus Netzheimer iz Bonna

Rano ustajanje, doručak i - u novi dan! Najkasnije u sedam i petnaest Nikolaus Netzhammer je na nogama. Treba još dogovoriti novi projekt za knjigu!

Duhovno putovanje u prošlost

Susret s crkvenim vjerodostojnicima u Rumunjskoj

Susret s crkvenim vjerodostojnicima u Rumunjskoj

Povjesničar-amater iz Bonna pronašao je novi poziv u istraživanju obiteljskih korijena. Njegov prastric Raymund je između 1905. i 1924. bio katolički nadbiskup u Bukureštu i vrijedno je vodio dnevnik. Gotovo sto godina kasnije Nikolaus Netzhammer predstavio je u Rumunjskoj akademiji u Bukureštu rumunjski prijevod ovog dnevnika. Netzhammer je ove sveske u Bukureštu čak osobno uručio patrijarhu Rumunjske pravoslavne crkve Teocitistu. No ni to još nije dovoljno: sad ovaj sedamdesetjednogodišnji umirovljenik radi na rumunjskom izdanju još jednog djela svog prastrica. "Baviti se povješću je fascinantno", kazao je Netzhammer. Svejedno, njegov motto glasi: "Sadašnjost je jedina realnost". Osim toga, on kaže: ""Život na Rajni mi daje osjećaj da plivam sa životnom strujom." Pri tome ga stalno nešto vuče u daljine. Čas je u Bukureštu, čas u Beču, kako bi tamo istraživao po državnim i crkvenim arhivama, ili u Rimu, gdje kao predavač izlaže na jednom međunarodnom simpoziju.

Učenje mora biti zabavno

Netzhammer

I u mirovni dosta posla

Kao umirovljenik, njemu se samom čini da je zaposleniji no što je bio dok je radio. On i njegova žena Maria su više od 36 godina vodili vlastitu privatnu školu. Škola im je zadavala i životni ritam. Netzhammer se toga rado sjeća. "Uvijek se radilo o davanju i uzimanju između nas s jedne i učenika, roditelja i učitelja s druge strane.Toga više nema. To je gotovo." Ova privatna škola je bila poput nekog malog, vlastitog svijeta. Njihov mikrokozmos. Otkako je u mirovini, Netzhammer je sve samo ne miran. Nakon što mu se razboljela supruga, i poslovi u kući mu oduzimaju puno vremena. Svejedno, Netzhammer pronalazi vrijeme za svoja istraživanja. Većinom vrijeme provodi za kompjutorom. U dva velika ormara smjestio je svoja pisma, kopije iz knjiga i arhiva."Želim raditi više stvari odjednom." On vjeruje da to ima veze s time što je zapravo ljevak, ali su ga, kako se to prije radilo u Njemačkoj, naučili da piše desnom rukom. Odonda on stalno pokušava stvari raditi s obje ruke.To je njegova slabost, uvjeren je.

Šetnje do potpunog iscrpljivanja

Djetinjstvo na granici sa Švicarskom

Djetinjstvo na granici sa Švicarskom

Tko je aktivan, treba isto tako i mir i vrijeme za odmor. On to nalazi u dugim šetnjama. "U prva dva sata iz podsvijesti izađe sve što još u glavi nisam stigao preraditi. Sjetim se stvari koje sam zaboravio, a koje obavezno još moram obaviti. Nakon dva sata sve se smiri. Nema više konkretnih misli, samo zapažanja i osjećaji, uglavnom ugodni. Čovjek se jednostavno opusti."

Rođen na granici sa Švicarskom, u malom pograničnom selu Erzingenu, odrastao je usko povezan s prirodom. Obitelj je raspolagala s dovoljno polja i livada da se uglavnom mogla prehranjivati namirnicama koje je sama proizvela. U obitelji je bilo destoro djece. "Moje je djetinjstvo bilo jako sretno, unatoč strogim roditeljima. Naravno da su i djeca radila na polju i u kući."Redovita obiteljska okupljanja do danas su ostala tradicija. Nikolaus Netzhammer smatra se sretnim čovjekom, čak iako mu nije uspjelo ostvariti životni san: volio bi da je mogao postati dobar svirač orgulja.

Autorica: Marina Borisowa/ Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer

WWW-linkovi