Tko pita radnike?

"Ovo je prevara stoljeća" kažu radnici kragujevačkog pogona Fiata. Nakon 16 dana štrajka, sindikat i uprava su u posredovanje države sporazum. Ali što u njemu točno piše, nitko od radnika i predstavnika drugih sindikata sa kojima smo razgovarali nikad nije vidio.

„To je politika, kako drugačije da nazovem taj bezobrazluk?" kaže jedan od radnika. Njegov kolega je, kao i mnogi drugi uvjeren da je sve bilo unaprijed dogovoreno. „Otišli su u Beograd, čitavo vrijeme pregovora nismo znali niti što je ponuđeno, niti da li je ponuđeno, niti što ćemo dobiti. Možda su pitali pet-šest svojih članova da li su suglasni sa ponuđenim uvjetima, ali ostale ljude su tek u ponedjeljak u šest ujutro dočekala izvješene obavijesti po pogonima da su prihvaćeni uvjeti Fiata koji nisu imali alternativu", objašnjava drugi radnik, a sada se više nitko ne želi predstaviti imenom i prezimenom od straha od posljedica

Sukladno slovu zakona, predstavnik sindikata je potpisao sporazum sa poslodavcem i to je bio predsjednik Samostalnog sindikata Zoran Marković. Ali čak i članovi tog sindikata sada bježe od razgovora sa svojim kolegama u pogonu, a predsjednik sindikata se ne javlja niti radnicima, niti medijima.

Svi svašta samo nagađaju

I premijerka Srbije Ana Brnabić ne želi reći što piše u sporazumu jer ne želi "da se pitanjima otvaraju teme oko kojih je postignut kompromis" i koji bi možda ugrozili tu nagodbu. Najavila je kako će u "slijedećem razdoblju" biti rečeni detalji, u Vladi je dopisnici DW obećano da će se "naći primjeren sugovornik." Ali očito nitko nije nađen, vrijeme za detalje još nije došlo, a i u Fiatu su nam odgovorili da nam ne mogu pokazati sporazum niti odgovarati na pitanje jer je to "protivno smjernicama te korporacije."

I rijetke konkretne informacije su uglavnom proturječne: jedno govore u Vladi, drugo piše na oglasu obješenim u tvornici i nitko ne zna, što je dogovoreno. Da li će u kolovozu povišica biti 3,15% ili 2,2% kako tvrdi Beograd, da li će onda i u veljači plaće skočiti još 6,39% ili 4,5% - nitko ne zna niti odakle te razlike u tumačenju. A i u najboljem slučaju, to je povišica od tek 3.500 dinara (tridesetak eura) jer su radnici ionako na minimalcu, objašnjava Zoran Stanić.

„Nema racionalnog objašnjenja zašto se zarade ne povećavaju", misli i izvanredni profesor Mario Reljanović sa Pravnog fakulteta Univerziteta Union. Čak i dogovoreno "praćenje inflacije" znači da plaće ostaje iste, dok "mi i dalje ne znamo što se dešava sa razlikom između subvencija koje Fiat prima od države i zarada koje daje. Jer ako je bruto plaća tristo eura, a primate 800 eura subvencija, to je petsto eura razlike. Za 2.000 radnika, to je milijun eura mjesečno. Da li Fiat zarađuje samim tim što postoji u Srbiji?"

Tko se uopće može odreći prava na štrajk?

Još je veće pitanje novog kolektivnog ugovora. Tu je pak Vlada isprva tvrdila kako ovaj sporazum znači da su ga dobili, dok je sindikalac Zoran Marković ipak objasnio da će se o njemu "tek razgovarati". I Beograd i sindikat ipak dodaju kako bi kolektivni ugovor "bio jamstvo da kompanija neće otići iz Kragujevca". Nezavisni sindikat to smatra svojim golemim uspjehom, a i vlada Srbije ukazuju kako je to "odličan pokazatelj da je Srbija dobro mjesto i za domaće i za strane investitore, što doprinosi budućem ekonomskom rastu i razvoju zemlje".

„To je još jedna besmislena poruka", smatra Reljanović. „Po zakonu, svatko može istupiti iz svakog kolektivnog ugovora on može prestati važiti za šest mjeseci prestane da važi. Nema apsolutno nikakvog razloga da (Fiat) ostane još tri godine, osim ako postoji neki popratni dogovor o subvencijama."

Još je veća besmislica Vlade kako će se tim ugovorom radnici odreći prava na štrajk u slijedeće tri godine. Ako to i bude pisalo, onda on odmah ide pred Ustavni sud. Jer takvo obećanje je nemoguće, "pravo na štrajk je zajamčeno i ne možete ga se odreći", objašnjava Reljanović. On smatra da je to tek politički potez kako bi se Vlada opravdala prema stranim investitorima.

Vlada, uprava ili sindikat – tko je gori?

Prema zakonu ili ne, štrajka u kragujevačkom Fiatu neće biti barem do jeseni već i zbog toga jer počinje kolektivni godišnji odmor. A novi štrajk treba sazvati ili većina od 2000 zaposlenih ili sindikat, inače su štrajkači odgovorni za štetu koja će nastupiti. Sindikat Nezavisnost je spreman na taj korak, ali po zakonu moraju štrajk najaviti pet dana unaprijed – a onda su već svi na odmoru.

I kod štrajka u kragujevačkom Fiatu se nameće uloga sindikata kakvi djeluju u Srbiji. Štrajk u Gorenju je završen uspjehom i povišicom od 4.000 dinara (33 €) "čistih", a tamo štrajk uopće nije poveo sindikat. „Siguran sam da bi štrajk u Fiatu i dalje trajao da nije bilo sindikata. Kada radnici sami štrajkaju, oni imaju svoje zahtjeve, a kad štrajk vodi sindikat, onda su tu i interesi sindikata. Sindikati su pretvoreni u birokratske strojeve sa interesima koji mogu, ali se i ne moraju poklapati interesima zaposlenih. Kad ti interesi nisu isti, dobivamo truli kompromis kao što je ovaj" u Fiatu, zaključuje Reljanović.