"Tiha noć, sveta noć"... I kako ide dalje?
24. prosinca 2012
"Stille Nacht, Heilige Nacht", "Douce nuit, sainte nuit", "Silent Night, Holy Night", "Tiha noć, sveta noć"... I tako dalje, i tako dalje: do sada je ta pjesma prevedena na više od 300 jezika i dijalekata. Orginalni tekst „Stille Nacht“ je napisao svećenik Josef Mohr, a pjesmu je dvije godine kasnije, 1818. u austrijskom Oberndorfu pored Salzburga komponirao seoski učitelj i orguljaš u tamošnjoj crkvi, Franz Xaver Gruber.
Po legendi, tvrdi se kako su zapravo miševi krivi za to da je ta pjesma uopće nastala. Naime, navodno su miševi bili gladni i oštetili su mjehove crkvenih orgulja tako da su one postale neupotrebljive. Badnjak se približavao - a crkva je bila bez orgulja. Svećenik Josef Mohr je svakako želio da se za ponoćku pjeva nova pjesma u njegovoj crkvi i hitno je pozvao učitelja, Franza Xavera Grubera da bi pjesmu "Tiha noć“ priredio za gitaru.
Tiha noć po čitavom svijetu
U međuvremenu postoji i Udruga "Tiha noć" i njen predsjednik Michael Neureiter ne vjeruje u takozvanu "legendu o miševima“. On smatra da je u Oberndorfu tada bilo uobičajeno da se za vrijeme božićnih blagdana koristi i gitara. U međuvremenu je izvjesno da je svećenik Josef Mohr pjesmu sročio dvije godine prije nego što je ona uglazbljena, još 1818.
U tim godinama je Europa prolazila kroz teška vremena: tek su završeni ratovi u kojima je poražen Napoleon tako da su i u četvrtoj strofi "Tihe noći“ riječi bile posvećene čežnji za mirom - i to su riječi koje nisu dospjele u zbirke crkvenih pjesama. Slične riječi su se našle i u petoj strofi pjesme. Nakon što su orgulje u Oberndorfu popravljene, uz pomoć tamošnjeg orguljaša Karla Maurachera, pjesma je dospjela u ruke tada glasovite austrijske pjevačke obitelji Strasser sa kojom je krenula na daleki put. Prvi put je izvan Austrije izvedena 1832. i to u Leipzigu. Samo sedam godina kasnije, 1839. je “Tiha noć” već prešla i Atlantik i odjeknula je i u New Yorku.
Crvena olovka prije pjesmarice
Pjesma je u Njemačkoj postala poznata, prije svega, zahvaljujući osnivaču Hamburške dijakonije Johannu Hinrichu Wichernu (1808-1881). “Stille Nacht” se u njegovoj knjizi pjesama našla u skraćenoj verziji: naime, izbačene su treća, četvrta i peta strofa, a šesta je smještena između prve i druge. Doduše, "Stille Nacht“ je uvrštena u zbirku crkvenih pjesama i prije nego što je to učinio Wichern, još 1866. u Salzburgu. Udruga “Stille Nacht” se danas zalaže da se u pjesmu "vrati" svih šest kitica, jer se u udruzi tvrdi kako je to zapravo “pjesma za mir u svijetu”.
Ipak, i u ovako skraćenom izdanju je možda najpoznatija božićna pjesma na svijetu koju su pjevali gotovo svi poznatiji pjevači i pjevačice je već postala kulturnim spomenikom. U ožujku 2011. je tu pjesmu Austrija upisala u nacionalni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.