1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Svi za energetsku uniju, ali...

Na sastanku na vrhu Europske unije očekuje se načelna podrška projektu energetske unije. Predsjednici država ili vlada EU-a žele veću energetsku suradnju i manju ovisnost o Rusiji, ali kod detalja je i sloga puno manja.

S obzirom na krizu u Ukrajini i sankcije protiv Rusije (

Kako do zajedništva u Europi protiv energetske ovisnosti o Rusiji?

), naravno da je i čelnicima Europske unije stalo da bude stvorena energetska unija koja bi se protezala Starim kontinentom. Ali ako se pogledaju detalji ovog sporazuma koji bi ujedinio tržište svih energenata u čitavoj Europskoj uniji, onda europski povjerenik Maroš Šefčovič ima pravo kada tvrdi kako je to "bez sumnje najambiciozniji energetski projekt još od Europske zajednice za ugljen i čelik u pedesetim godinama prošlog stoljeća" te kako i on, kao i ta udruga koja je postala temelj EU-a, "ima potencijal za poticanje europske integracije".

Rusija je zapravo još 2009. pokazala Europi koliko je Stari kontinent ovisan o ruskom plinu kada je prvi put eskalirala sukob oko isporuke plina Ukrajini. Neke zemlje, poput Bugarske ili Slovačke, praktično isključivo koriste ruski plin, a na razini EU-a je to 39 posto plina, a 37 posto nafte. Zato nije sporna želja da se Europa ujedini u svom tržištu energentima, ali to ne interpretiraju svi jednako.

Ujedinjeno - ili zajedničko tržište?

Tako poljski predsjednik Vijeća Europe Donald Tusk ističe da bi se tako zajednički, na europskoj razini, dogovarala i nabava energenata što bi onda trebalo značiti i bolju cijenu. Ali već tu počinju problemi: njemački državni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova Michael Roth koji je vodio posljednje pregovore o energetskoj uniji spremno tvrdi kako on "uopće nema kritika" na to povezivanje tržišta i kako je to "jedna od najvažnijih zadaća" Europske unije.

Plinovod za Vilnius

Neke zemlje EU praktično potpuno ovise o plinu iz Rusije i nije sporno da se ta ovisnost treba barem smanjiti

No istovremeno u Berlinu imaju velikog razumijevanja za argumente ovdašnjih energetskih koncerna koji su do sada uvijek sami pregovarali o isporukama i nipošto im nije stalo da sada to radi nekakvo nadnacionalno, europsko tijelo. Konačno, radi se o slobodnom tržištu i o poslovnim tajnama tako da nekakvi zajednički pregovori o isporuci mogu postojati "samo u izuzetnim slučajevima", misli zamjenik kancelarke i ministar gospodarstva, socijaldemokrat Sigmar Gabriel.

Isto tako, čini se da vlada zbrka i među europskim partnerima oko toga što znači deklarirani cilj o "posezanju za drugim izvorima energenata". Za jedne to tek znači otvaranje prema drugim tržištima - od ponovnog pokretanja projekta plinovoda Nabucco koji bi plin od Kaspijskog mora preko Turske vodio u Europu pa do gradnje mreže luka za prihvat ukapljenog plina iz udaljenih nalazišta. A tko zna, ako se pregovori o atomskom programu uspješno završe, možda jednog dana i Iran bude važan izvor plina za Europu.

Rat subvencijama - na užas zaštitara okoliša

Povjerenici Šefčovič i Canete

Povjerenici Šefčovič i Canete s pravom govore o 'povijesnom pothvatu'

Problem je što zemlje Kaspijskog mora nisu čekale Europu, a još je veći problem što neke zemlje u "drugim izvorima energenata" vide nešto posve drugo, naime ekološke i obnovljive izvore energije. Za to se osobito zalažu zemlje poput Njemačke, Danske ili Austrije koje teže koristiti više energiju sunca i vjetra i uopće, više pozornosti posvetiti učinkovitom korištenju energenata.

No ostaje činjenica kako je ruski plin puno jeftiniji od troškova transporta plina u tekućem stanju, a i atomska energija je teoretski mnogo jeftinija od solarne ili energije vjetra - teoretski, jer bi u slučaju udesa troškovi bili naravno astronomski. Ali Europska komisija ovom unijom prije svega želi postići manju cijenu energenata u Europi jer je tu cijena, kako tvrdi gospodarska udruga Buisness Europe, dvostruko veća nego u Americi ili Aziji. A to je i dodatno opterećenje ovdašnjoj privredi koje koči njezinu konkurentnost na svjetskom tržištu.

Dio cijene od tih skupljih energenata svakako odlazi u državne poticaje, osobito ekološkim oblicima proizvodnje energije i zato EK svakako želi da se ti poticaji obustave i da se sve ostavi slobodnom tržištu. Tu je povjerenik za zajedničko tržište Caneta potpuno jasan: "Iskoristit ćemo pravila slobodne tržišne utakmice kako bi pustili da isteku mjere gdje je cijena ispod troška proizvodnje i ohrabrit ćemo sve članice da obustave svaku regulaciju cijene energenata."

To zapravo znači teška vremena za ekološke proizvođače energije koji se tek rijetko mogu natjecati u produktivnosti s velikim energetskim pogonima. Njemačka je već počela s ukidanjem subvencija za solarnu energiju, a zemlje poput Poljske, Češke, Mađarske ili Velike Britanije glasno najavljuju povratak - atomskoj energiji.

Atomska elektrana

Njemačka je napustila atomsku energiju, ali mnogi se njoj vraćaju. Jer, ona je naizgled jeftina

"Kupite novi bojler"

Tim više što su još jedan element te energetske unije Starog kontinenta i zacrtani ciljevi zaštite klime. Europski povjerenik Caneta tvrdi kako je "zaštita klime srce ove energetske strategije" i doista se onda nuklearna energija čini rješenjem i za jeftiniju energiju i za smanjivanje emisije ugljičnog dioksida.

Iako druge zemlje slijede druge planove, Njemačka ustraje u napuštanju atomske energije i zalaže se barem za povećanje učinkovitosti u potrošnji energenata. Naravno, tu je Njemačka daleko odmakla u tehnologiji, a i europski povjerenik Šefčovič smatra kako se "energetska učinkovitost mora potpuno iznova vrednovati i priznati to kao samostalni izvor energije".

Sve u svemu, Europska unija želi u energetskoj uniji ostvariti uštedu od oko 40 milijardi eura. Početak te slobodne tržišne utakmice bi trebala biti obveza da članice budu otvorenije za energente iz drugih zemalja. Do sada u prosjeku oko 8 posto energenata dolazi iz europskog uvoza, do 2020. bi to trebalo biti povećano na 10 posto. Kod električne energije već i to zahtjeva značajne investicije u sustavima dalekovoda koji su do sada uglavnom bili koncipirani u nacionalnim granicama, ali i potpuno drugačije poimanje tržišta energenata. Europski povjerenik Šefčović želi "inteligentne" regionalne mreže opskrbe koje će se lako kretati na tržištu i kupovati energiju od ponuđača koji je najpovoljniji.

Preporuka uredništva