1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Litva: udaljavanje od ovisnosti o Rusiji

Litva je jedna od najbrže rastućih ekonomija Europske unije - i stoga gladna energije. Dosad je ta zemlja bila ovisna o ruskom uvozu. To se, međutim, sada mijenja.

Od početka svibnja se naveliko gradi u Alitusu, jednom industrijskom gradu na jugu Litve. Rijeka Njemen protječe kroz grad, a u proteklim stoljećima su dijelovi grada na lijevoj i desnoj obali rijeke često pripadali različitim zemljama. A i ubuduće će se ovdje putovi razdvajati: na transformatorskoj stanici u Alitusu jedan inženjer pokazuje u daljinu, uzduž jednog električnog voda. "To je trasa koja vodi prema Bjelorusiji. Pored toga nastaje 'LitPol Link', veza koja vodi do Poljske", pojašnjava on.

Te čelične bandere još uvijek leže poput nekih palih divova u zelenom krajoliku. Ali narednih dana bi se trebale uspraviti i postati temeljem jednog velikog projekta: preko njih je Litva povezana s europskom električnom mrežom - 163 kilometra kablova sve do Poljske.

"Korak po korak tako postajemo dio jedne energetske unije", kaže Daivis Virbickas, direktor litvanskog energetskog poduzeća Litgrid. Gotovo simbolično se obje trase pružaju nekoliko kilometara paralelno, kako bi se zatim odvojile: jedna - nova - pruža se dalje na jugozapad, druga - kao i dosad - prema istoku.

Udaljavanje od ovisnosti o Rusiji

"U Litvi imamo duplo više trasa, nego što nam je potrebno", kaže Jurgis Vilemas, energetski stručnjak sa Sveučilišta u Kaunasu. "Problem je samo što su one pretežito povezane s našim istočnim susjedima, Rusijom i Bjelorusijom. Tu postoji strah da će nam jednostavno isključiti struju." Oko 70 posto struje dolazi iz Rusije, kod isporuke plina je Litva čak 100 posto ovisna o ruskom koncernu Gazprom. A cijene, za koje to poduzeće prodaje plin Litvi, su jako visoke.

Ruski plinovodi

Ruski plinovodi

I zbog toga ta članica EU-a trenutačno napreduje na energetskom polju kako bi se riješila te ovisnosti o Rusiji. Paralelno s "LitPol Linkom" će sredinom lipnja započeti radovi na podzemnoj strujnoj vezi od Litve do Švedske: "NordBalt" je naziv toga projekta, vrijednog 580 milijuna eura, a postavit će se treći po veličini kabel na svijetu. Litvanska strujna mreža je doduše i dalje integrativni dio ruske, ali je planirana sinkronizacija s kontinentalno-europskom mrežom.

U lučkom gradu Klaipėda se, osim toga, gradi jedan terminal za tekući plin, koji bi trebao krenuti s radom krajem godine. A tek prije nekoliko dana je Litva otkupila udjele njemačkog energetskog koncerna E.ON u litvanskim plinskim poduzećima. Time Litva sada ima više udjela u dva tamošnja plinska poduzeća, nego Gazprom - to jača litvansku poziciju pri pregovorima o cijeni plina.

Neke ovisnosti ostaju

"Neovisnost znači mogućnost za korisnika da izabere", kaže Daivis Virbickas. "A kad imamo dodatno uz istočne veze i ove mrežne priključke - prema Poljskoj, Švedskoj i već postojeće preko Estonije i Finske - onda to znači i više energetske sigurnosti."

Samo - uvoziti struju će Litva i ubuduće morati. Desetljećima je Litva proizvodila jeftinu struju, čak za cijeli Baltik i Bjelorusiju. Ali 2009. je s radom prestala nuklearna elektrana Ignalina, i to upravo zato što je to tražila Europska unija. Bio je to uvjet za pristup Litve Europskoj uniji, a obrazloženje je bilo da je ta nuklearka, tipa one u Černobilu, previše nesigurna.

Alternativne energije još uvijek nisu prava alternativa

Energetska rupa, koja je tako nastala, trebala se popuniti novom nuklearkom u blizini grada Visaginas, ali 2012. su građani u jednom referendumu zaustavili te planove. Odluka na referendumu doduše nije bila obvezujuća za vladu, a i diskusije sa susjednim baltičkim vladama su nastavljene, ali konačna odluka još uvijek nije pala. Međutim, nije izgledno da bi se mogla donijeti odluka o izgradnji jedne nove nuklearne elektrane, kaže Vilemas: "Nuklearna energija nije prava stvar za male države. Toliko novca za izgradnju nemamo, a Europska unija nam za to ništa ne daje. Osim toga, troškovi proizvodnje bili bi najmanje duplo veći nego što je tržišna cijena."

Alternativne energije bi mogle biti jedna od zamjenskih mogućnosti, ali one nisu dovoljno izgrađene. Alternativnim energijama se dosad pokriva oko 20 posto potrebe. Jurgisa Vilemasa ne smeta što Litva nema dovoljno mogućnosti za vlastitu proizvodnju energije. "Dok god je proizvodnja na lokalnoj razini toliko skuplja, to nema smisla." A te nove veze nam, dodaje on, nude najbolje rezultate pri minimalnoj investiciji. Krajem 2015. bi nove trase trebale biti gotove.

Preporuka uredništva