1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Smrtna kazna u sve manje zemalja

Sve više zemalja ukida smrtnu kaznu. Prošle godine ta je kazna je izvršavana u 22, a prije dva desetljeća u 42 države.

Međunarodno pravo ne zabranjuje izričito smrtnu kaznu. A Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima (ICCPR) propisuje minimum pravila koja se odnose i na zemlje gdje se još izvršavaju smrtne kazne.

Samo za najteže zločine

U kaznenom pravu ubojstvo s predumišljajem smatra se najtežim zločinom (članak 6. ICCPR-a). Pored toga postoji dug popis drugih zločina za koje se izriču smrtne kazne, na primjer trgovina drogom, posjedovanje droge ili korupcija. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima je 2014. godine uvedena smrtna kazna za brakolomstvo, u Saudijskoj Arabiji za vještice, a u Pakistanu i Iranu su ljudi osuđivani na smrt zbog bogohuljenja i uvrede Proroka.

U Indoneziji se smrtna kazna izriče i za krijumčarenje droge

Indonezija: smrtna kazna za krijumčarenje droge

Prema ICCPR-u, uvjet za izricanje presude je pošteno suđenje. Osim toga, optuženi mora biti procesno sposoban. Amnesty International (AI) u svojem najnovijem izvještaju o smrtnoj kazni (1.4.) navodi: „U većini zemalja u kojima su 2014. ljudi osuđivani na smrt ili pogubljeni, suđenja nisu zadovoljavala međunarodne standarde za pošteni sudski postupak.“

AI u novom izvještaju sa zabrinutošću prenosi da su mnoga priznanja optuženih, na temelju kojih su izrečene smrtne kazne, iznuđena mučenjem. U Iranu su, piše ta organizacija, neka od takvih priznanja emitirana na televiziji.

Smrtna kazna za maloljetnike – zabranjena

Zabranjeno je izvršenje smrtne kazne kod trudnica i osoba koja su u vrijeme počinjenja djela bile mlađe od 18 godina. U izvještaju AI-a se navodi da su u Iranu, Nigeriji, Pakistanu, Saudijskoj Arabiji, Šri Lanki i Jemenu pogubljivani i oni koji su u vrijeme kada su počinili kazneno djelo bili maloljetni. Starost optuženika često se ne može pouzdano utvrditi jer mnogi nemaju rodni list.

Ujedinjeni narodi su 1989. usvojili Drugi protokol uz ICCPR. Države koje su potpisale taj protokol su ukinule smrtnu kaznu. Ali one ju mogu ponovo uvesti u slučaju rata. Krajem 2014. godine Drugom protokolu je pristupila 81 zemlja, a Angola, Madagaskar i Sveti Toma i Princip su ga potpisali, ali ga još nisu ratificirali.

Organizacija američkih država OAS donijela je 1990. Protokol protiv smrtne kazne u mirnodopskim uvjetima. Od 35 država članica samo je njih 13 ratificiralo Protokol i ukinulo smrtnu kaznu. U mnogim zemljama na američkom kontinentu se i dalje izriču smrtne presude, no one se trenutačno izvršavaju samo u SAD-u.

EU protiv smrtne kazne

Javno pogubljenje u Iranu

Javno pogubljenje u Iranu

1982. godine Vijeće Europe je usvojilo 6. dodatni protokol Europske konvencije o ljudskim pravima, prema kojem se smrtna kazna u mirnodopskim uvjetima ukida. Njega je ratificiralo 46 od 47 zemalja - samo Rusija nije.

2003. godine na snagu je stupio i 13. dodatni protokol spomenute Konvencije, čijom ratifikacijom je smrtna kazna ukinuta i u mirnodopskim i u ratnim uvjetima. Europska unija je ukidanje smrtne kazne postavila kao jedan od uvjeta za prijem novih članica.

Njemačka i njezini europski partneri se zalažu za ukidanje smrtne kazne u čitavom svijetu. Tako članice EU-a od 2007. aktivno podržavaju Rezoluciju UN-a o moratoriju na smrtnu kaznu. O njoj svake dvije godine ponovo glasa Opća skupština UN-a. Na posljednjem takvom glasanju 2014. godine 117 zemalja je bilo za moratorij, 38 protiv, a 34 države su bile suzdržane.