Rijeka - ndustrijska prošlost postaje kulturna budućnost

Otvorenje nove zgrade riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (MMSU), 22. rujna 2017. godine, u prostorima bivšeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić, nesumnjivo je velik iskorak za riječki MMSU, ali i još veći za samu Rijeku. Useljenje MMSU-a u Benčić, naime, predstavlja početak projekta revitalizacije kompleksa Benčić, najvećeg infrastrukturnog projekta u kulturi u povijesti Rijeke, ali i jednog od najvećih u Hrvatskoj.

Kompleks Benčić, smješten je u samom srcu Rijeke, preko puta željezničkog kolodvora, tako da neki u novom kulturnom kvartu koji će ondje niknuti vide prirodan nastavak riječkog Korza, omiljene riječke šetnice. Voditelj koordinacijskog tima za realizaciju ovog projekata i pročelnik riječkog Odjela za kulturu Ivan Šarar objašnjava za DW da se kompleks Benčić sastoji od četiri zgrade, od kojih je najprije uređen tzv. H-objekt, u koji je smješten MMSU. Već u prosincu počinje uređenje bivše upravne zgrade Benčića, tzv. Šećerane, u kojoj će biti smješten Muzej grada Rijeke, što će koštati pet milijuna eura i u 85-postotnom iznosu financirat će se europskim novcem. Uskoro počinje i uređenje tzv. T-objekta, koji će biti novo sjedište Gradske knjižnice, dok će u tzv. Ciglenoj zgradi biti smještena Dječja kuća, koja će djeci nuditi kulturne sadržaje iz domene različitih riječkih kulturnih ustanova. Njihova obnova koštat će oko 20 milijuna eura, što će se financirati sredstvima iz europskih fondova.

Ukupna vrijednost 35 milijuna eura

U prvu fazu obnove H-objekta, prema projektu arhitekta Dinka Peračića,  uloženo je 7,5 milijuna kuna, a dovršetak obnove stajat će još oko tri milijuna eura. Obnova je provedena po principu minimalnih intervencija, kako bi se u što većoj mjeri očuvao industrijski štih nekadašnjih  pogona, dok će se nastavak obnove provoditi postupno, u skladu s potrebama i financijskim mogućnostima.

Ukupna vrijednost obnove kompleksa Benčić penje se na čak 35 milijuna eura, zbog čega je njegova realizacija postala realna tek nakon ulaska Hrvatske u EU, zahvaljujući mogućnosti korištenja sredstava iz europskih fondova, kao i uspješnoj kandidaturi Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Upravo će Benčić, naime, biti jedna od glavnih pozornica tog projekta.

Ideje o obnovi kompleksa Benčić i njegovom pretvaranju u novo gradsko kulturno središte pojavile su se još devedesetih, neposredno nakon propasti tvornice Rikard Benčić. Ideja o prenamjeni prostora bila je usklađena s novom vizijom Rijeke kao sveučilišnog središta i grada kulture i turizma. No pokazalo se da je kompleks Benčić bio prezahtjevan projekt za tadašnju Rijeku, koja za svoje razvojne projekte nije uvijek imala razumijevanje središnje vlasti. Bilo je i lutanja: Grad je prvotno, prije gospodarske krize, planirao smjestiti MMSU u T-objekt i izgraditi potpuno novu zgradu Gradske knjižnice, a u pripremu tih projekata potrošeno je 20-tak milijuna kuna. Onda se, nakon izbijanja financijske krize, od toga odustalo.

Gašenje industrije

Velid Đekić, svestrani riječki novinar i publicist, koji se godinama bavi proučavanjem i promicanjem gradske industrijske baštine, ima objašnjenje za sporost u realizaciji zahtjevnog projekata. "Svi bismo željeli da procesi te vrste teku brže, ali istina je da se grad gašenjem brojnih i velikih industrijskih kompleksa na prijelazu dvaju milenija našao u potpuno novoj situaciji. Nije imao iskustva u rješavanju vrlo zahtjevnih situacija, u traženju odgovora kako dati novu ulogu preko noći napuštenim, a golemim industrijskim prostorima. To je stavilo na dnevni red ništa manje nego definiranje nove gradske razvojne strategije, što je ozbiljan zadatak koji se ne može odraditi preko koljena. Ni ekonomske teškoće u koje je upala Hrvatska nisu bile na strani brzine", objašnjava za DW Đekić, podvlačeći da je sporost u ovom slučaju imala i svojih dobrih strana, jer težak restauratorski posao u palači Benčić, gdje se slojeve žbuke na velikim površinama skida milimetar po milimetar, da bi se iznijele na svjetlo stoljećima nedostupne zidne slike, zahtijeva silno strpljenje.

Palača Benčić najveća je barokna palača na istočnoj jadranskoj obali, donedavna nepoznata široj javnosti, no ona za Riječane ima i dodatnu važnost kao sjedište velike Rafinerije šećera, industrijskog objekta kojim je 1750. započela industrijalizacija grada. "Znamo li kako je upravo moćna industrija potom odredila gradsku sudbinu, što će reći i osobnu sudbinu glavnine stanovnika, jasno je zašto su Riječani posebno vezani za sve što se tiče Šećerane, kao i industrijskih pogona koji su je naslijedili. U tim su pogonima radili očevi i majke, bake i djedovi, prabake i pradjedovi današnjih Riječana, a to ima svoju emotivnu i svaku drugu vrijednost", naglašava naš sugovornik. 

Kultura kao razvojni segment

Iako i u Rijeci ima onih koji sumnjaju u snagu i mogućnosti Rijeke kada je riječ o provedbi tako velikih projekata, Đekić nije među njima. Jer, kako kaže, riječ je o pitanju vlastite percepcije. "Ako se vidiš malim, takvim ćeš i ostati. Vrijedi i suprotno", kaže poznati riječki kulturnjak, koji pritom upozorava da nas "pogled u jučerašnju Rijeku podsjeća kako se ne bismo smjeli zadovoljavati malim jer je to gradu neprimjereno". "Priča o sjajnoj riječkoj industrijskoj prošlosti uopće nije priča o prošlosti – svi naši razvojni velikani upućuju nas da se može činiti krupne korake kada se hoće, a to pravilo koje vrijedi i danas. Oni nisu bili nadljudi, nego ljudi poput nas. Budimo i mi poput njih, dakle pametni, vrijedni i ambiciozni, pa ćemo uspjeti dosegnuti ciljeve koje si postavimo. Rijeka kulturni kvart zaslužuje, on je naša obveza i prema gradu kroz povijest i prema aktualnim građanima", kaže Đekić, koji zato smatra da je realizacija projekta Benčić "u prvom redu pogled u vlastito zrcalo i prilika za preispitivanje sebe".

"On nas poziva da definiramo tko smo, odakle krećemo i kamo želimo stići. To su odreda krucijalna pitanja o kojima ovisi budućnost Rijeke. Viđena takvim očima, kultura postaje ključni razvojni segment grada, visokokalorično gorivo koje pruža energiju svim ostalim gradskim motorima. Bez adekvatnih odgovora iz područja kulture osuđujemo se kao cjelina na tavorenje, s vremenom i nestanak", uvjeren je Đekić.