1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Ima li kulture izvan prijestolnice?

Rijeka je izišla kao pobjednica. No mi smo istražili kakvoj se budućnosti mogu nadati oni hrvatski gradovi koji nisu uspjeli u nedavno okončanom procesu kandidature za kontinentalnu kulturnu metropolu.

Dodjela titule Europske prijestolnice kulture (EPK) za 2020. godinu Rijeci, prema odluci Europske komisije, a uz jedan irski grad koji se bira u srpnju, zaokupila je proteklih dana hrvatske medije. No za to vrijeme je nekoliko drugih hrvatskih gradova, sudionika u natječaju, uglavnom nestalo iz područja medijskog interesa. I to je više nego simptomatična činjenica, osobito ako znamo da kultura u Hrvatskoj dobiva sve manje javnog novca, baš kao i npr. znanost ili obrazovanje. U takvim okolnostima pompozni natječaj za EPK zadobiva funkciju svojevrsne nagrade za tzv. izvrsnost, dok ostali postaju tragični gubitnici bez mnogo nade za sustavna ozbiljnija ulaganja u kulturne programe i infrastrukturu.

Kako bi se i njihov glas bolje čuo, i kako bismo saznali hoće li ponešto iz natječajnih prijedloga ipak biti realizirano, kontaktirali smo mjerodavna lica iz dvaju takvih gradova. Predviđeni programi iziskuju i po više desetaka milijuna eura za punije ostvarenje, a novac se u slučaju EPK-a prikuplja iz izvora lokalnih, državnih, EU-fondovskih, partnerskih, sponzorskih, bankovnih. Bez te blistave titule, međutim, bit će za gradske vlasti istinski pothvat osigurati i manji dio novca za poneki projekt. Ali, u Osijeku su svejedno prilično optimistični, premda se upravo taj grad i slavonska regija ističu po niskim javnim prihodima i uopće slaboj privredi.

Teško je izbjeći Todorića

Studenti pred Tvrđom

Osječka kandidatura ovoga puta nije imala uspjeha - studenti pred Tvrđom

Osječki dogradonačelnik Vladimir Ham, s kojim smo o tome porazgovarali, smatra da nipošto ne bi trebalo sve biti ostavljeno da propadne. Po njemu se ionako gradska kultura ni u teoriji ne smije oslanjati samo na jednokratnu priliku kao što je EPK, pa razni projekti iz kandidature za EPK još imaju šansu: „Morat ćemo precizno ustanoviti što i koliko možemo po kategorijama - s našim ustanovama, s davanjima iz državnog proračuna, ali i s onim što zbog izraženije međunarodne suradnje dolazi u obzir za EU-projekt Kreativna Europa, uz fondovska sredstva. Nismo to još učinili, doduše; znate kako je, koncentracija je nakon proglašenja EPK-a naglo opala, što je i razumljivo, i trebat će nam koji dan pauze da se opet malo priberemo i počnemo detaljnije razmatrati situaciju“.

Dosta se očekivanja pritom u Osijeku polaže na razvoj tamošnjeg Land Art Festivala kao bijenala koji će se idući put održati možda već dogodine. Interes za tu manifestaciju u znaku slame već je raširen, ne samo među umjetnicima u Hrvatskoj i Europi. Osječki dogradonačelnik napominje da je za suradnju zainteresiran i poljoprivredna kompanija Belje, koja festivalu nudi prostor i drugu pomoć, što su u gradskim vlastima svakako skloni prihvatiti. Zacijelo je i njima jasno, naime, da je kulturi u Hrvatskoj namijenjena uloga potrebitog – onoga kojeg ispomažu dobrostojeći – pa ukoliko nema podrške iz Europe, onda je tu domaći realni sektor u vidu, makar ovom prilikom, poduzetnika poput Ivice Todorića.

Dobronamjernost među konkurentima

„Istina je da takav model razvoja kulture, ostavljene da se natječe za opstanak, ima svoje negativne strane“, složio se Ham s gornjim konstatacijama, „ali i dalje moramo razmišljati konstruktivno, tražiti daljnje načine da se razvijamo. Stoga bih istaknuo veliku mjeru kooperativnosti i dobronamjernosti među hrvatskim gradovima tokom samog postupka kandidature. A ulaganja u samu kandidaturu sad moramo znati iskoristiti bez obzira na to što poželjni ishod nije bio predviđen za sve“. Sljedeći korak, prema njegovim riječima, ovisi umnogome i o uvidu u detalje odluke Europske komisije – što se članovima natječajne komisije dopalo kao perspektivno, i što su vidjeli, s druge strane, kao nedostatke programa.

Za razliku od Osijeka koji će se na različite načine dovijati da spoji kraj s krajem, Dubrovnik se može pohvaliti visokim prihodima, dakako od turizma. Neuspjela kandidatura tamo nije odjeknula kao neka posebna vijest, osim među onima koji su se nadali da bi titula EPK-a mogla skrenuti gradske vlasti s izrazito komercijalnog podvrgavanja kulture, i svih drugih aspekata društvenog života te javnih resursa, turističkim prioritetima. No, zanimljivo je da je tako razmišljao upravo i onaj kreativni te politični dio dubrovačkog tima za razradu natječajnog projekta. Njegov angažman pod službenim pokroviteljstvom vlasti na čelu s gradonačelnikom Androm Vlahušićem bio je zato mnogima i razmjerno iznenađujući.

Kultura (ni)je ukras politike

Marko Ercegović

Marko Ercegović

Dubrovačke vlasti danas pak najavljuju da će najveći dio programa realizirati i bez EPK-funkcije, no vjerojatno i bez onih koji su osmislili taj koncept. U protivnom bi značilo da Vlahušićeva administracija samostalno i svojevoljno mijenja svoj temeljni karakter, a to očekuje malo tko ili nitko. „Mi smo se bili okupili oko ideje da Dubrovnik u kandidaturi ima započeti transformaciju iz mrtvog grada-destinacije, kroz samu promjenu slike o sebi, jer je danas bilo kome jako teško uopće imati sliku o Dubrovniku kao pravom gradu“, izjavio je za DW član dubrovačkog kandidacijskog tima Marko Ercegović, inače umjetnički i medijski fotograf koji nam je spremno prokomentirao nastavak događanja oko zaokružene programske koncepcije i njezine neizvjesne sudbine.

„Kandidacijska knjiga podrazumijevala je obavezu grada na mijenjanje dosadašnje politike, a sada se gube realne obaveze grada prema tome. Mislim da gradonačelnik, u izbornoj godini, pokušava posvojiti dio programa, ne bi li poraz kandidature prikazao kao svoju pobjedu“, procjenjuje Ercegović, „no prije svega mislim da pritom falsificira spremnost da se suoči s problemima kojima je on sam najistaknutiji ideolog“. A to se navodno vidi i po tome kako centralni prostor za realizaciju programa, Lazareti, nastavljaju s komercijalizacijom ne bi li se tako isplatili raniji krediti, inače pod – istragom. Razumljiva je uslijed toga bojazan da će kvalitetni projekti iz kandidature završiti kao „ukras za daljnje mrcvarenje lokalne zajednice“, kao što ističe naš dubrovački sugovornik.

Preporuka uredništva