1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

'Pravi' indijanci u opasnosti

Zvuči nevjerojatno da i u našem dobu satelita i aviona još ima plemena koja nemaju nikakvih dodira s ovom civilizacijom. Ipak, u Brazilu je jedno takvo pleme sakupilo hrabrost - i zatražilo pomoć.

I za Brazil je to graničilo sa senzacijom. Posve na zapadu te goleme zemlje, već blizu granice s Peruom su prije nekoliko tjedana iz prašume osvanula tri indogena stanovnika iz plemena sa kojim nadležne službe za zaštitu indijanaca još nikad nisu imali baš nikakvih dodira.

Zapravo, takvih "divljih" plemena još uvijek ima i u našem dobu u kojem mislimo da znamo baš sve o našoj planeti. Prema procjenama stručnjaka, ima oko stotinjak skupina koja su do sad uspijevala izbjeći svaki kontakt s našom civilizacijom i većina od njih živi u prašumama Amazone. Sedamdesetak tih plemena je evidentirano posredno - fotografijama iz zraka ili po tragovima i predmetima koji su nađeni u području u kojima žive.

Zajedničko svim tim skupinama jest da izbjegavaju svaki dodir čak i sa susjednim plemenima, a prema "bijelcima" su otvoreno neprijateljski nastrojena. Na žalost, imaju dobrih razloga za takvo neprijateljstvo. I na njihovo područje dolaze "bijelci" ali posve druge vrste: kriminalci koji traže mjesto za uzgoj narkotika ili kradljivci rijetkih i skupih vrsta drva i stabala koji rastu u tom području.

Područke Acre u Brazilu

Još uvijek ima područja gdje žive plemena koja nikad nisu stupila u dodir s našom civilizacijom. Većina ih živi na golemom području Brazila

U takvim susretima, domoroci nemaju niti najmanje šansi sa njihovim kopljima ili u najboljem slučaju, lukovima i strijelama - protiv automatskog oružja kradljivaca i narko-banci. Može se pretpostaviti da su tako likvidirana čitava plemena, ali čak i takvi strahotni zločini ostaju neprimijećeni u dubini prašume.

Drugi razlog zbog kojeg indogeno stanovništvo izbjegava susrete jest i strah od zaraznih bolesti. Kako oni to tumače u svojem svjetonazoru, to je teško reći, ali je činjenica da zaraza gripe ili boginja lako može istrijebiti čitavu populaciju jer i njihov imunološki sustav uopće nije pripremljen na takve bolesti.

Zli "bijelci"

Kako se čini, razlog i ovog neočekivanog susreta je bio njihov sukob s kriminalnim bandama. Ta tri domoroca su se isprva oprezno obratila predstavnicima susjednog plemena Ashaninka, ali nitko od nije razumio njihov jezik. Na sreću, prisutna je bila i ekipa brazilskog ureda za indijance Funai (Fundacao Nacional do Indio) među kojima je jedan, također porijeklom od indogenog stanovništva, govorio jezik koji je bio donekle sličan njihovom tako da su se mogli nekako sporazumjeti.

I iz tako nevješte komunikacije gdje ti urođenici nisu bili baš sigurni da je to bila dobra ideja i uvijek iznova su se okretali da pobjegnu, službenik Funaia je uspio shvatiti su došli "sa zapada" - po svemu sudeći iz susjednog Perua i da su preživjeli "borbu" u kojoj je mnoštvo njihovih sunarodnjaka poginulo.

Indijanci Brazila

Nisu bili sigurni, da li je to dobra ideja, ali ih ne nevolja natjerala na kontakt s 'bijelcima'

Ovim mladićima - najmlađem bi moglo biti dvanaest godina, a najstariji je jedva navršio dvadeset, su se kasnije pridružila još dva muškarca i dvije žene, a može se pretpostaviti da je njihovo pleme doista bilo žrtvom napada ilegalnih drvosječa u Peruu. Oni su pobjegli u dubinu prašume Amazone i tako stigli u Brazil.

Zaštiti ljude ili zaštiti kulturu?

Za nevladinu udrugu Survival International koje se zalaže za zaštitu indogenog stanovništva je ovo katastrofa i traži hitnu akciju i vlade Perua i vlade Brazila. "Indogeno stanovništvo s kojim nemamo kontakata je najranjivije stanovništvo naše planete. Njihovo preživljavanje u potpunosti ovisi o području na kojem žive", piše u priopćenju kojeg je objavila ova organizacija. A ako ih netko ugrozi na tom području, onda i za njih to znači kraj.

Organizacija Survival International ima svoju podružnicu i u Njemačkoj kojom koordinira Linda Poppe. I za nju je ovo krajnji trenutak da se nešto učini: "Ako mi ne zaštitimo ovo stanovništvo, onda to neće učiniti nitko. Onda će ti ljudi umrijeti, tiho i neprimijećeno."

Ured za zaštitu indijanaca Brazila u svakom slučaju im želi pomoći. Za početak će ponovno postaviti nadzornu postaju u blizini mjesta ovog susreta. Ta postaja je već davno postavljena, ali je u međuvremenu napuštena jer je tamošnje osoblje moralo živjeti u strahu - ne od indijanaca, nego od švercera drogom koji djeluju u tom području.

Razred urođeničke djece u Brazilu

Nakon kontakta i prečesto takve kulture nestaju, indijanci padaju u siromaštvo, a njihova djeca u najboljem slučaju u školi uče o svojoj prošlosti.

Ali ovaj državni ured nije siguran, da li uopće i želi učiniti nešto više od toga. Jer ovo autohtono stanovništvo i jest takvo zato jer je do sada uspjelo izbjeći svaki kontakt s civilizacijom. Na žalost, kroz prošlost se pokazalo da su takvi kontakti, čak i ako su uslijedili s najboljim namjerama, redovito dovodili do asimilacije - i time nestanka takvih autentičnih kultura.

Zato u svom priopćenju, ured Funai kaže: "Naša strategija zaštite polazi od pretpostavke po mogućnosti ne stupiti u nikakav kontakt s tim plemenima. Ova usamljena indogena plemena nam se uvijek mogu obratiti. Ali to ostaje njihova odluka."

Preporuka uredništva

WWW-linkovi