1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Ponosni Rusi

Rusi su ponosni na ono za što osobno i nisu zaslužni. Uvjerili su ih da nije nužno ulagati napore u izgradnju sadašnjosti i budućnosti, pa im ostaje samo slavna prošlost, smatra Aleksandar Pljuščev.

Više se ne sjećam zašto, ali na satu književnosti naša učiteljica je jednom objasnila da je sovjetski narod ponosan na svoju revolucionarnu tradiciju. To je bilo prije otprilike tridesetak godina. I začudilo je malo koga jer je tako zvučao skoro svaki školski sat, mada nešto manje satovi biologije i tjelesnog. Učenici su to obično ignorirali. No, tog dana je nešto natjeralo mog školskog druga Serjožu da digne ruku.

Kvaka u detaljima

"Evo, narod Savezne Republike Njemačke“, zablistao je Serjoža znanjem pokupljenim iz emisije „Međunarodna panorama“, „on se ponosi svojim autocestama. To razumijem. A kako da se ponosiš revolucionarnom tradicijom - to ne razumijem. To je valjda bolje nego ni sa čim, pošto nemamo normalne ceste?“

Čak i u poznim sovjetskim vremenima ovako nešto se smatralo nepoštovanjem stupova društva i skrnavljenjem svetinja, a u boljem slučaju – izrugivanjem učitelju, pa je Serjoža bez bilo kakvog objašnjenja bio izbačen iz razreda. Mi ostali smo shvatili, mada ni to nije baš tako, ionako smo to već znali, samo smo utvrdili znanje, da se javno ponositi može samo onim što se službeno nudi. Mada je sve to daleko od suvremenog života i teško razumljivo. Ma kakvo racionalno razmišljanje o tome bilo je osuđivano pa i kažnjavano.

Malo toga se izmijenilo od tih vremena. Ljudi se ponose zbog onoga što im predlažu odozgo. O tome svjedoče rezultati ankete „Levada centra“. Prema toj anketi broj onih koji su ponosni na to što žive u Rusiji porastao je u posljednje tri godine sa 70 na 82 posto. U tom ponosu nema ničeg lošeg, naprotiv. Ali kvaka je, kao i obično, u detaljima. Od čega se sastoji nacionalni ponos Rusa?

Pet razloga

Najviše je onih (44 posto) koji su ponosni na rusku povijest, u koju, naravno, spada i revolucionarna tradicija. Istina, sada nije baš razumljivo jesu li te revolucije, kao ova prije stotinjak godina, dobre ili loše? Na primjer, na svakom koraku govore da su revolucije, naročito one obojene, loše. Pritom boljševike nitko ne osuđuje, a sovjetska vlast je uspostavljena kao rezultat Oktobarske revolucije. I nikako ju ne smatra kriminalnom, a odnedavno je i potpuno suprotno, smatraju je narodnom revolucijom. Bog s njom, s revolucijom. Očito je da se u tom kontekstu prije svega vidi pobjeda u Drugom svjetskom ratu.

Aleksandar Pljuščev

Aleksandar Pljuščev

Na drugom mjestu (38 posto) kao razlog ponosa se navode – prirodna bogatstva Rusije. Dakle, ljudi se faktički ponose zbog jedne sretne okolnosti. Vidimo da Bog ne daje tek tako. Nešto u nama ga je vjerojatno isprovociralo da bude tako velikodušan. Oružana sila (36 posto) nalazi se odnedavno, od prije godinu dana, među tri glavna razloga zbog kojih se ljudi ponose državom i to je direktna posljedica aneksije Krima.

Sada se dvosmislenost Rusa pojavljuje u svoj svojoj raskoši: ponosni smo na svoje oružane snage, ali ne prestajemo ih se plašiti. Pitajte svoje poznanike koji imaju mušku djecu. Da, broj onih koji otvoreno priznaju kako bi u slučaju potrebe tražili način da njihov član obitelji „zaobiđe“ vojnu službu po anketama doduše pada, ali tako još uvijek misli svaki četvrti Rus.

Čini se da je ruska kultura, kojom se ponosi 34 posto ispitanika, najmanje sporna točka. Ipak, njeno aktualno stanje, uključujući resorno rukovodstvo, izaziva nemali broj pitanja i sporova. Završna, peta točka je pomalo apsurdna – dimenzije zemlje (31 posto) su razlog za ponos. Što u 21. stoljeću znače dimenzije zemlje ako ne površinu osvojenog teritorija? Moraju li se, recimo, Kanađani, kao i mi, ponositi silnim četvornim kilometrima zemlje na kojoj nitko ne živi, koja u prostoj računici ništa ne doprinosi nacionalnoj ekonomiji?

Ima se čime ponositi

Prema istoj anketi ispitani u manjem postotku navode kao razlog za ponos sustav obrazovanja i zdravstvene zaštite, gospodarske uspjehe, sugrađane (drugim riječima – sami sebe) kao i dostignuća domaće znanosti. Znači sve ono u što treba ulagati napore, što bi trebalo usavršavati i zbog čega bi se trebalo usavršavati.

Mi ipak nismo potpuno izgubili te sposobnosti, dovoljno je pogledati IT branšu. ABBYY je odavno poznat širom svijeta po svojim digitalnim rječnicima i programima za prepoznavanje teksta, antivirusni programi Kasperskog su popularni širom svijeta i napokon Jandex je jedan od malobrojnih nacionalnih konkurenata koji može stati rame uz rame s Googleom.

Programeri i osnivači tvrtki iz Rusije sudjeluju u projektima na svjetskoj razini, ali to nam izgleda nije potrebno za naš ponos. Ostavimo li po strani valjanost i stupanj angažiranosti socioloških istraživanja u Rusiji, zaključak je samo jedan: medijska propaganda je potpuno opravdala državna sredstva uložena u nju. Ona je učinila popularnom misao da se ne mora ulagati napor u sadašnjost i budućnost, ako se imate čime ponositi iz prošlosti. U to ne uključujem prirodne resurse i veličinu ruskog teritorija, jer to je uvijek s nama.

Aleksandar Pljuščev je novinar, stručnjak za internet, voditelj na radiju i bloger

Preporuka uredništva