1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Polovica Srba ostari u roditeljskom stanu

Prema istraživanju Gallupa, u Srbiji čak 57 posto stanovništva u dobi između 25 i 34 godine živi s roditeljima. Kod mnogih se radi o materijalnim razlozima, ali je prisutan i sociološki fenomen „produženog djetinjstva“.

Ptica ispod koje viri već veliko mladunče

I u životinjskom svijetu ima onih koji nerado napuštaju gnijezdo

Opravdanja ili izgovori zašto mladi ne stvaraju vlastite obitelji su da nemaju gdje ili od čega živjeti. Pozadinu ovakvog načina života često čine drugi razlozi - kod roditelja je sve besplatno! Na taj način ostaje više vremena, ali i novca za provod.

Hotel Mama

Mladi između 18. i 24. godine često žive kod roditelja, mladići (plavo) češće nego djevojke

Zaštićeni u obitelji, ovi ljudi nastavljaju živjeti u takozvanom „produženom djetinjstvu“. Mišljenja o tome jesu li spremni za vlastitu obitelj i samostalan život među tridesetogodišnjacima su podijeljena, ali su jedinstveni u stavu da je, dugoročno gledano, njihov trenutni porodični status neodrživ. Dvadesetosmogodišnja Ana S. je profesorica engleskog jezika u jednoj beogradskoj osnovnoj školi: „Imam 28 godina, zaposlena sam, ali i dalje živim kod mame. Nemam tu vrstu nezavisnosti koju bih želela. Moji vršnjaci blago rečeno „šize“ zbog toga i gledaju da se što pre odvoje od „porodičnog gnezda“ koje jeste lepo, ali nije dobro“, kaže Ana.

Vlastiti stan znači i samopoštovanje

Psiholog Žarko Trebješanin smatra da su preduvjeti za odluku o osamostaljivanju ekonomska nezavisnost i jaka emotivna veza s osobom izvan vlastite obitelji. Ukoliko tih pretpostavki nema većina tridesetogodišnjaka se neće odlučiti da započne samostalan život: „Još je Dostojevski u jednom svom romanu napisao: „Čovek bez svog stana je čovek bez svoje psihologije“. Mi bismo danas rekli - bez svog identiteta. Ti ljudi gube i samopoštovanje, a samopoštovanje je veoma bitno. Nije dovoljno da čovek bude samo profesionalno i društveno uspešan. Ako zavisi od dobre volje drugih ljudi, bilo da su to i njegovi roditelji, to ga gura u jednu pomalo infantilnu situaciju, da sa 30 ili 40 godina i dalje živi kao podstanar.“

Mit je da osamostaljivanje znači bogatstvo

Guca Serbien Brassband Festival 2005

Stanuju kod roditelja, da bi imali novca za provod

Kulturologinja Zorica Tomić upozorava da „račun devedesetih“ stiže na naplatu. Društveni sustav je poremećen, a obitelj kao institucija pretrpjela je žestoke udare. Prave vrijednosti još uvijek nisu vraćene, mladi imaju pogrešan doživljaj realnosti i sve teže se odlučuju na samostalan život koji podrazumijeva i breme odgovornosti: „Dosta dugo je ovde važio fantazam koji je iznedrila „turbo folk“ kultura, da se ideja o sazrevanju ljudi od recimo nekih dvadesetak godina povezivala sa mogućnošću da voze „besne“ automobile, nose skupe satove i ponašaju se kao „pijani milioneri“. S druge strane, kad ljudi čuju da je kod nekog poslodavca plata 500 evra skloniji su da žive kod roditelja u nekom „zavisničkom“ odnosu, umesto da svoju radnu nedelju daju poslodavcu za 200, 300 ili 500 evra mesečno“.

Obrazac jednak za sve ne postoji. Mladi koji žive na selu ranije stupaju u brak jer se to od njih očekuje. U urbanim sredinama je sve više onih koji svjesno odlučuju da ostanu sami. Sociolozi, ipak smatraju da treba poštovati takve odluke jer ne umanjuju vrijednost onih koji ih donose.

Autor: Miloš Santrač, Kragujevac

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva