1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Hotel mama"

Julia Macher (mlj)24. veljače 2009

Financijska kriza pogodila je i mladu populaciju. Naime, sve više mladih u Španjolskoj vraća se živjeti roditeljima. Mnogi su izgubili posao ili ne mogu svojom plaćom pokriti životne troškove.

https://p.dw.com/p/H0T0
Žena nosi kovčeg u ruci
Bez posla i novca - onda preostaje samo nazad u "hotel mama"Foto: picture-alliance/ dpa

Ispitivanje španjolskog instituta za mlade (Injuve) pokazalo je da je odmah nakon nezaposlenosti na listi problema mladih: stanovanje. Tako 30 posto ispitanika navodi da je najteže pronaći stan koji si je moguće priuštiti. "Prije sam radio u jednoj tvrtci gdje sam dobivao plaću s kojom sam bez problema mogao platiti stan. Onda je tvrtka bankrotirala, ja sam ostao bez posla, nisam više imao novca i onda sam se vratio ovdje", riječi su Xavija Marceta koji se ubraja među ovih 30 posto.

Spavaća soba
Mladi u Španjolskoj uvijek su bili znatno više osvisni o financijskoj pomoći roditeljaFoto: DW/Filip Slavkovic

40 posto plaće "proguta" stanarina

"Ovdje" znači nazad u stan svojih roditelja u gradu Terrassa. Xavi Marcet sjedi na kauču sa cvjetnim uzorcima i zapravo se ne želi prilagoditi malograđanskoj idili. Upravo kada je počeo govoriti o bankrotu tvrtke u kojoj je radio, otac mu upada u riječ i počinje pričati: "Kod nas je bila slobodna jedna soba i on se uselio. Morao se prilagoditi nama, ali i mi njemu. Moja supruga i ja već smo par godina živjeli sami, mogli smo se u miru svađati, a sada to više nije moguće." Majka se na te riječi smije, na Xavijevom licu se nazire samo usiljeni smješak. Stanovi su u Španjolskoj preskupi. Prosječna mjesečna stanarina od 682 eura mnogima "proguta" 40 posto plaće. Novčana naknada koju Xavi dobiva od države nije dovoljna za stanarinu od 700 eura, tako da mu je jedino bilo preostalo da se vrati roditeljima.

Nakon 15 godina koliko je živio sam, sada odjednom ponovo mora polagati račune roditeljima. No, najveći problem je prostor. "Imam sina koji je nekada kod mene. U starom stanu on je imao svoju sobu, a ja radnu sobu. Sada je sve u jednoj prostoriji. Sin spava kod mene na malom kauču, pokraj njega je računalo, knjige, linija - jedno pokraj drugoga. Kada je kod mene onda nastojim da ga zadržim u sobi uz računalo da ne napravi nered po stanu", priča Xavi.

Grupa mladih stoji i gleda
I mladi su suočeni s financijskom krizomFoto: Kunsthalle Schirn

Nada zadnja umire

U njegovom društvu, kaže, najmanje još troje njih se nalazi u istoj situaciji kao i on. Jedna prijateljica stanuje kod roditelja, jer s tisuću eura ne može plaćati previsoke režije. Jedan prijatelj je ostao bez stana, jer nije uspio otplatiti hipoteku, dok je pak drugi završio samo niz praksi i uopće ne želi odseliti od roditelja. Gospodarska kriza posebno je pogodila mlade koji tek prvi put u svom životu počinju raditi. Tako je u Španjolskoj, u kojoj se mladi ionako tek s 27 ili 30 godina sele od roditelja, trenutno najveći trend "Hotel mama". Psiholog sociologije Antonio del Cerro sa sveučilišta u Barceloni taj si fenomen objašnjava na sljedeći način: "U Španjolskoj, Portugalu i Italiji djeca su uvijek bila znatno više financijski ovisna od roditelja negu u drugim zemljama. Danas se više ne radi o maloj financijskoj pomoći, ljudi su prisiljeni da zajedno žive, jer drugačije ne ide. Došlo je do 'povratka izgubljene djece`, a toga su svjesni i roditelji i djeca." To će imati velike posljedice i za pojedinca i za društvo, kaže Cerro: "Osim razočaranja zbog propalih snova najgore su posljedice i sumnja u samoga sebe: ničemu ne služim, sam ništa neću uspjeti. Veze propadaju, a na društvenoj razini nestaje povjerenje u institucije - a taj se problem od mnogih zanemaruje."

Xavi Marcet za sada još nije izgubio povjerenje, natječe se za svako slobodno radno mjesto, ponekad nešto novca zaradi kroz tečajeve fotografiranja i nada se skorom kraju ove krize. "Život s mojim roditeljima je dobar, no, naravno da želim ponovno početi raditi, zarađivati novac i sam plaćati svoju stanarinu."