"Nema više puno toga njemačkog"

Sabine Galuschka ovdje svakog poznaje. Ova 57-godišnjakinja ima cvjećarnicu usred Bad Godesberga, na samoj glavnoj ulici. Što kaže o aktualnoj raspravi o zabrani nošenja burke i nikaba u Njemačkoj? Ona uzdiše: "To jednostavno nije lijepo da ovdje svi hodaju pokriveni. Pa ni mi ne idemo pod velom na ulicu." Sabine Galuschka djeluje zabrinuto: "Jednostavno bih vrlo rado znala tko se skriva ispod vela."

Nisu "sve" žene u Bad Godesbergu pod nikabom ili burkom. Kada hodate gradom, uočavate velike suprotnosti. S jedne strane, mlade djevojke u kratkim hlačama i uskim majicama, a s druge mnoge žene s maramom na glavi. Ima i onih s nikabom. Nikab pokriva cijelo lice, ostavljen je samo prorez za oči. Ali nema nijedne žene s burkom, dakle čiji su tijelo i lice kompletno pokriveni, pa se ne vide ni oči.

Nitko ne želi otvoreno govoriti

Jedna prolaznica zastaje i pristaje dati izjavu. "Znate, ne mogu ništa loše reći o Arapkinjama. One su prema meni većinom ljubazne, neke i pozdrave. Ali je jednostavno šteta što ne pokazuju svoje lice." Ona nakratko prestaje govoriti. Vidi se kako se trudi da joj ne izleti nijedna pogrešna riječ: "To potpuno pokrivanje, to spada u njihovu kulturu, oni to sigurno ne rade da bi nas ljutili." No dodaje kako bi bilo lijepo da se, "kada se ide u drugu zemlju, prilagodi običajima te zemlje, jer se inače treba otići negdje drugdje".

Ona ne želi reći svoje ime, a odbija i fotografiranje. Mnogi prolaznici u Bad Godesbergu ne žele ništa reći o temama poput zabrane burke ili izbjeglicama. Kažu da se prije svega plaše da bi ih se moglo krivo shvatiti i okarakterizirati kao desničare. Ovom četvrti grada Bonna kruži puno glasina, puno se toga priča. Govori se o "posrednicima" koji potajno kupuju stanove za arapske poslovne ljude. Drugi pak pričaju da "Arapi" plaćaju veće stanarine. Jedan sredovječni muškarac kaže: "To je ovdje već dvostruki moral. Svi vole arapski novac, ali ljude iza njega ne." I on želi ostati anoniman.

Ne uspijevamo stupiti u razgovor s arapskim poslovnim ljudima. Uglavnom kratko odgovaraju da ne žele "probleme". Nemogućim se pokazao i pokušaj razgovora s jednom od žena pod velom ili njihovim pratiteljima. Većina ih ubrzava korak čim vide mikrofon.

"Posvuda nargila barovi"

Vraćamo se u cvjećarnicu gospođe Galuschke. Ondje nailazimo na jednu ženu koja želi razgovarati s nama. Simone Lavan ima 50 godina. Ne želi se fotografirati. Smatra da je zabrana nikaba i burke nepotrebna, jer je to samo površina problema čiji se korijeni nalaze negdje drugdje: "Kod arapskih muškaraca svaki dan doživljavam te predrasude prema ženama. Dovoljno je da odete u bilo koji arapski kafić. Svaki put kada se samo prolazi pored takvog kafića upućuju vam prijeke poglede." Ona kaže da se ne plaši, ali: "To me žalosti, da se netko u tvojoj vlastitoj zemlji loše ponaša prema tebi."

Puno više od političkih rasprava muče ju promjene slike ulica. Nedavno je zatvorena gostionica "Aennchen", zadnji tipični badgodesberški ugostiteljski objekt. "Posvuda se otvaraju ti nargila barovi, posvuda se osjeti taj slatkasti miris šiše." Ona je pomalo očajna: "Ovdje nema više ničeg njemačkog ili talijanskog. Sada posvuda sve piše na arapskom."

"Posvuda", "sve" - slično kao i kod pitanja nikaba i burke i ovdje se puno toga generalizira. Pa ipak, po povratku navraćamo u jedan njemački supermarket. I stvarno: posvuda su natpisi na njemačkom, engleskom i - arapskom.