1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Islam i Nijemci - proces prilagodbe

Dolazak milijun izbjeglica u Njemačku za Nijemce ne znači samo susret s mnoštvom stranaca koji ne znaju njihov jezik i ne poznaju njihovu kulturu, nego i susret sa islamom. To se mnogima ne dopada.

Sumte, idilično mjestašce u Donjoj Saskoj s oko stotinu stanovnika, preko noći je postalo jedna od glavnih tema njemačkih medija. Razlog: u praznu poslovnu zgradu na rubu naselja uselit će se izbjeglice, i to, kako se očekuje, oko njih tisuću. To praktički znači da će se broj stanovnika sela udesetostručiti.

To nije svima po volji. Kako stoje stvari s protupožarnom zaštitom, kanalizacijom i odvoženjem smeća? - samo su neka od pitanja koja su mještani postavljali na informativnom sastanku s predstavnicima općine. Bilo je i onih koji nisu imali konkretna pitanja, ali su ipak bili zabrinuti: "To su sve muslimani - a oni nas mrze", rekla je tako jedna gospođa u publici.

Nepovjerenje, prije svega prema muslimanskim, izbjeglicama prisutno je u svim društvenim slojevima, uz određene razlike u intenzitetu. Odakle ono zapravo potječe?

"Riječ je o strahu koji nema uporište u realnosti", piše muslimanska publicistkinja Khola Marayam Hübsch za internetsku stranicu "Most" (Qantara): "Njega potiče politička retorika i on je prije svega proizvod neznanja i fantazije". Za nju su muslimani prije svega projekcijska površina za neriješene probleme drugih. "Povijest je pokazala da je povezanost društvenih problema s navodnom prijetnjom koju predstavlja jedna vjerska manjina, konstrukcija koja se često primjenjuje."

Prihvat izbjeglica

Prihvat izbjeglica

Zahtjevi vjernika

I zaista, Njemačka ima gomilu neriješenih problema. No i dio muslimanske populacije svojim zahtjevima također stvara pritisak na društvo. Prije nego što je napisao dva bestselera na temu integracije, Heinz Buschkowsky je bio predsjednik berlinske općine Neuköln. Ona je 2014. godina imala oko 320.000 stanovnika - 135.000 stranog porijekla. U takvoj gradskoj četvrti, piše Buschkowsky, problema ima napretek. Tako roditelji muslimanskih đaka traže da nastavnici ili odgajatelji u svoje sendviče ne stavljaju proizvode od svinjetine, jer bi tako poslije jela dodirom mogli „onečistiti“ njihovu djecu. Zahtjeva ima još. "Kod mene u Neukölnu svake dvije godine se obnavlja prijedlog da se za vrijeme molitve dozvoli pozivanje na molitvu s minareta". U Gladbecku na zapadu Njemačke je to već stvarnost. Tamo od početka ove godine godine mujezin jednom dnevno poziva na molitvu. "Alahu akbar" odjekuje gradom iz dana u dan. Izuzetak su kršćanski praznici.

Vjerska diskrecija

Njemačka je već desetljećima zemlja u kojoj se religija upražnjava - diskretno. Tko to ne želi, ne mora se suočavati s religijom. Katolici i protestanti se sastaju u crkvi, ali u pravilu im ne pada na pamet da nameću nekome svoja uvjerenja. U velikim gradovima ta diskrecija ide još dalje: mnogi čak ni za svoje prijatelje i kolege ne znaju jesu li vjernici i kojoj vjeroispovjesti pripadaju. Za većinu građana, ta vrsta neopterećenosti je ugodna. Vjera za njih više nije tema od nekog posebnog značaja. Tako 27 milijuna Nijemaca, trećina stanovnika ove zemlje, nisu pripadnici niti jedne vjerske zajednice.

Za ovaj dio stanovništva su prije svega vjerski simboli u javnim prostorima problematični. Forumi njemačkih medija ovih dana pokazuju da među građanima postoje vrlo različita shvaćanja vjerske problematike, posebno kada je u pitanju islam, kao što je pokazala anketa instituta Alensbach. Na pitanje: "Pripada li islam Njemačkoj?", dvije trećine ispitanih (63 posto) je odgovorilo sa "ne". 22 posto ispitanih smatra da islam pripada Njemačkoj, dok je 15 posto neodlučno.

Islam i pluralizam

Prema stručnim studijama, strah od islama je neosnovan. Oliver Roy, međunarodno priznati stručnjak kad je tema „Islam u Europi“ u pitanju, kaže da ta religija ne teži prevlasti nad drugim religijama. Naprotiv: traženjem statusa priznate vjeroispovijesti, ona se zapravo prilagođava pravilima zapadnih multikulturnih društava. "Onaj tko želi biti priznat kao manjinska grupa s vlastitim vrijednostima, priznaje da postoji pluralizam vrijednosti i vjerskih uvjerenja".

Džamija u Hamburgu

Džamija u Hamburgu

Roy kaže da bi se upravo zato državne institucije trebale opuštenije odnositi prema islamu. On preporuča da država islamu prepusti prostor bez mijenjanja vlastitih načela i zakona. "Pravi pluralizam je najbolji put za izbjegavanje sukoba s muslimanskim stanovništvom, inače bi se ono, iako je samo po sebi vrlo raznovrsno, moglo osjetiti da ga se pokušava ugurati u geto." Ako ne dođe do getoizacije, onda nema mnogo razloga za brigu oko islama, piše Roy. Jer, upravo time što traži svoj prostor pored postojećih religija, islam pokazuje da je usvojio pluralizam.

No taj proces predstavlja poveći izazov za nemuslimansko većinsko društvo. Ono će morati računati s prisustvom islama u javnom prostoru. U jednoj doseljeničkoj zemlji sve drugo je nezamislivo. "Najvažnije je", kaže islamolog Rauf Ceylan, "da na kraju sve strane budu tolerantne, da svi toleriraju različite kulture i vjere."