1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Makedonska obljetnica neovisnosti u sjeni dubokih problema

Makedonija 8. rujna obilježava 25 godina neovisnosti. O stanju u zemlji i planovima za budućnost za DW govori Ljubomir Frčkoski.

DW: Umjesto da bude ambiciozan i vitalan 25-godišnjak, Makedonija danas više liči na istrošenog starca, duboko utonulog u vlastite probleme. Mislite li da će prijevremeni izbori zakazani za 11. prosinac tu nešto promijeniti?

Ljubomir Frčkoski: Ne nadam se previše i ne spadam u tzv. "izborne fundamentaliste", ali izbori su neminovnost. Ipak je to instrument koji se ne može zaobići. Međutim, važno je da mu se ne pridaje preveliki značaj zato što su suvremene diktature – u koje spada i makedonski autoritarni populizam – svladale problem izbora u demokraciji. One su okupirale izborne instrumente državne moći, propagande i medija i za njih izbori nisu problem. Kao što se moglo vidjeti u prethodnim ciklusima, oni su izbore svladali, kradu ih u jednom značajnom dijelu i nikada ne mogu na taj instrumentalni način biti poraženi. Osim ako im se ti instrumenti kompletno ne iščupaju iz ruku i ne postave na jedan normalni međunarodno kontrolirani temelj, što se kod nas sada srećom događa. Samo tada će izbori funkcionirati na pravi način. Do sada su, inače, funkcionirali tako što su jačali diktaturu, a ne alternativne projekte za promjene.

Ljubomir Frčkoski

Ljubomir Frčkoski

I još nešto: s obzirom na to da se politička struktura mijenja i izbori u diktaturama se mijenjaju. S njima se pokušava ukinuti normalan antagonizam između političkih stranaka i izmjesititi političku borba. Dakle, nema kontroverze, nema sukoba unutar tijela nacije, između ljevice, desnice, centra i građanskog tijela, već diktatura u "karlšmitovskoj" maniri sukob prebacuje na granicu - organsko biće Makedonaca protiv njegovih neprijatelja, vanjskih neprijatelja, unutarnjih špijuna, itd. To deformira politiku u demokraciji i zato izbori ne funkcioniraju. Takvi izbori samo potvrđuju stranku koja "brani", koja je zastupnik takozvanog organskog jedinstva nacije. To je problem s diktaturama. Izbori nisu problem za suvremene diktature. A naš problem je kako prodrijeti u taj zatvoreni krug; u ovom slučaju stvaranjem paralelnih institucija, velikim međunarodnim monitoringom, krivičnim prijavama za mafijaške strukture na vlasti da bi bila zadovoljena pravda. I sve s nadom da će to na izborima dovesti do promjene vlasti.

"Diktatura je Makedoniji napravila ogromnu štetu"

Ni četvrt stoljeća nakon proglašenja neovisnosti Makedonija nije ostvarila svoje ciljeve – članstvo u Europskoj uniji i NATO-u. Vlast najčešće ističe da je spor oko imena s Grčkom glavna prepreka za eurointegracije. Kako Vi gledate na to, ima li nade da se prekine tapkanje u mjestu?

Spor oko imena jest veliki problem, ali mi sada imamo jedan drugi, još veći problem, to je naša diktatura, naš problem sa demokracijom. Kada danas odete u inozemstvo, nitko ne spominje problem s imenom. Govore samo o tome da zemlja ima problem s elementarnim kopenhaškim kriterijima za prijem u NATO i EU, a to su vladavina prava, podjela vlasti, neovisnost sudstva, poštivanje ljudskih prava, sloboda informiranja. Ova diktatura nam je, dakle, napravila daleko veći problem. To je ogromna šteta, veliki korak nazad za Makedoniju.

Hoćemo li to uspjeti nadoknaditi? Ako se vlast promijeni, onda će po ubrzanom postupku biti kompenzirane sve te negativnosti. Što se tiče imena, mislim da ne postoje velike šanse da se o tome raspravlja prije izbora. Ali nakon toga će taj paket – za koji mi se čini da je u najvećem dijelu nekako dogovoren i da je prihvatljiv i održiv – biti stavljen na stol i uz božju pomoć, i ako bude postojao veliki međunarodni pritisak prije svega Njemačke, EU-a i SAD-a, to pitanje se može riješiti u nekom razumnom roku nakon izbora, a Makedonija se jednostavno više osloboditi te vrste tereta.

Postoji li u makedonskom društvu to neko zdravo tkivo i moć da se naprave radikalne promjene koje bi donijele boljitak?

"Mi danas u državi nemamo institucije"

Pa mi nemamo neke velike alternative, mi to moramo učiniti. U tom smislu sam optimist, iako je to društvo sporo, nije liberalno, ne bori se s velikom žestinom za svoja prava koja su ugrožena. Veliki dio biračkog tijela spreman je vjerovati u fantazije, u lažna sjećanja kada je riječ o prošlosti, spreman je biti inferioran po pitanju vlastitog makedonskog identiteta. Znate, sve su to iskustva jedne zemlje koja nema demokratsku tradiciju. Bez obzira na to, građanski sektor se razvija.

Pravilo u politici glasi: deset godina diktature – deset godina obnove. Imat ćemo, dakle, dugačak period kulturne "devrmoizacije" (DVMRO, makedonska politička stranka, op. ur.), odnosno ponovnog vraćanja na građanski koncept, i prije svega i iznad svega – obnavljanje institucija. Mi danas u državi nemamo institucije. One su u potpunosti potkopane jednom partokratskom vlašću i zaglavljene u klijentelistički sustav. Nova reinsitucionalizacija Makedonije bit će u stvari ogroman projekt u sljedećih pet, a možda i deset godina.

Mislite li da ćemo, ako ovako ponovo budemo razgovarali za deset godina, moći konstatirati da je taj projekt završen?

Mislim da ćemo ubrzo ući u NATO, a Europska unija je proces na koji ćemo morati sačekati. Ali NATO je za nas vrlo važan. Mislim da ćemo to završiti i da se tako otvara nova etapa makedonske demokracije. Na žalost, vraćeni smo nekoliko koraka unazad i te korake ćemo morati ponovo učiniti. Ali vjerojatno je to cijena koju plaćate da biste stekli vlastito građansko iskustvo.

Dr Ljubomir Danailov Frčkoski je profesor međunarodnog prava i međunarodnih odnosa na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sv. Ćiril i Metodije u Skoplju. Od 1991. do 1997. bio je ministar (unutarnjih pa vanjskih poslova) u vladi Branka Crvenkovskog, a 2009. kandidat Socijaldemokratskog saveza (SDSM) za predsjednika Makedonije.

Preporuka uredništva