1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Juncker protiv Junckera?

Izbjegavanja plaćanje poreza je u Luksemburgu službeni državni rezon. Nije to ništa novo. No, njegova prošlost na dužnosti luksemburškog premijera za predsjednika Europske komisije je problem, smatra Bernd Riegert.

Svi smo to znali. Luksemburg već godinama firmama nudi mogućnost da, koristeći labave porezne zakone, skoro u potpunosti izbjegnu plaćanje poreza na dobit. To je poslovni model na kojem počiva ova mala država, država koja već desetljećima uživa dobar glas u međunarodnim financijskim krugovima.

Konzultantska tvrtka Price Waterhouse Coopers (PWC) i zvanično na svojoj internetskoj stranici hvali dobru suradnju s vlastima Luksemburga, koje se pokazuju kao "vrlo inovativne" prilikom kreiranja "neobičnih" strategija za izbjegavanje plaćanja poreza. PWC ima 2.000 suradnika u Luksemburgu, a oni tamo nisu zbog idiličnog pejzaža ili kulturnog blaga ove kneževine. U njoj su se "smjestile" i brojne druge konzultantske kompanije. Stotine firmi iz cijelog svijeta su slijedile taj "privlačni zov" Luksemburga. To znaju svi europski političari koji sada prstom pokazuju na bivšeg premijera kneževine, Jean-Claudea Junckera.

"Luxemburg Leaks"

Države EU-a međusobno se natječu svojim poreznim politikama i modelima za smanjivanje poreznog opterećenja. Neke od njih u međunarodnim krugovima na glasu su kao klasične porezne oaze. I Nizozemska, Irska, Velika Britanija, Malta i Cipar nude ovakve usluge investitorima i ulagačima. Nova saznanja, takozvani "Luxemburg Leaks" samo još jednom jasno razotkriva ono što je uobičajena praksa.

Bernd Riegert, autor komentara

Bernd Riegert, autor komentara

Izbjegavanje plaćanja poreza, odnosno kreiranje poreznog opterećenja po važećim zakonima u Luksemburgu i drugim poreznim oazama je legalno. Posljedica globalizacije je da međunarodne kompanije beskrupulozno traže za sebe najbolji model i besramno iskorištavaju međusobnu konkurenciju država. Pokušaji OECD-a ili skupine G20 da se ograniči takve modele, još uvijek su na samim počecima. 50 država je nedavno postiglo dogovor o razmjeni poreznih i bankovnih informacija. Pri tome se u prvom redu radi o pokušaju razotkrivanja utaje poreza, dakle kaznenih djela. U aktualnom slučaju, riječ je samo o izbjegavanju plaćanja poreza, a to nije kazneno djelo.

Ono je moralno pokvareno jer na taj način one države u kojima međunarodne kompanije doista djeluju, gube milijarde eura poreznih prihoda. Organizacija za pomoć državama u razvoju "ActionAid" već dugo ukazuje na to da međunarodni koncerni tako izbjegavaju plaćanje poreza u državama u razvoju. Ta "izgubljena" sredstva su veća od pomoći za razvoj koju dobiju te zemlje. Skandal je u tome da brojne države, ne samo Luksemburg, već desetljećima toleriraju ili čak potiču takve metode.

Europska komisija, čiji je šef nedavno postao Jean-Claude Juncker, još od prošle godine istražuje različite modele uštede poreza koji su na snazi unutar pojedinih država članica, između ostalih i u Luksemburgu. Tu bi se moglo radi i o nedozvoljenoj pomoći države. Porezna politika je stvar koja je u nadležnosti samih država članica. U Europskoj uniji još uvijek nisu "harmonizirani" porezni propisi. Za istinsku i vjerodostojnu monetarnu uniju potrebno bi bilo kreiranje porezne unije, s jednakim poreznim stopama. Ali do toga je još dug put.

Pravi čovjek?

Pitanje koje se postavlja glasi: je li Juncker pravi čovjek za vođenje istragu koju je pokrenula Europska komisija? On je obećao da će protiv svih država članica biti primijenjene iste i oštre mjere, pa čak i ako se radi njegovoj domovini. Kao bivši premijer Luksemburga on je bio odgovoran za odluke koje su sada predmet istrage. Da li on doista može biti neutralan i vjerodostojan?

Možda bi barem trebao reći da se u ovom slučaju našao u sukobu interesa i da izbjegava svaki kontakt s istragom u tijeku. Juncker još uvijek djeluje pomalo prkosno i tvrdoglavo po ovom pitanju, ali on mora brzo zauzeti stav. U suprotnom će uskoro biti uništena njegova pozicija "neovisnog zaštitnika" ugovora na kojima počiva EU, a to je pozicija koju ima kao predsjedavajući Europske komisije. U tom slučaju njegovoj Komisiji prijeti neuspjeli početak mandata.

Preporuka uredništva