1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kineski logori za prostitutke i narkomane

Koncem prošle godine u Kini su navodno ukinuti tzv. radni logori za preodgoj, no riječ je samo o preimenovanju. Logori i dalje postoje, a u njima završavaju prostitutke, narkomani, kriminalci i potpisnici peticija.

Koncem prosinca prošle godine Nacionalni narodni kongres Kine potvrdio je odluku koju je mjesec dana ranije donio Centralni komitet Komunističke partije Kine. Riječ je o ukidanju takozvanih „radnih logora za preodgoj“. U njih je policija dopremala sitne kriminalce i druge osobe. Zatvorenici su ondje ostajali i do četiri godine. Oni nisu imali pristupa odvjetnicima, a time ni šansu za ulaganje žalbe. Mnogi su pozdravili odluku o ukidanju logora vidjevši u njoj korak prema uvođenju pravne države. Međutim, u Kini ljudi još uvijek bez sudskih procesa završavaju u radnim logorima. Naime, takozvani „logori za preodgoj“ samo su karika u čitavom lancu kineskog logoraškog sustava koji naravno i dalje itekako postoji.

Logori za prostitutke i narkomane

Kina, žena, zatvor

Žene za boravak u logoru moraju čak i plaćati

Tako, primjerice, ovisnici o drogama kao i sitni prodavači droge nerijetko završavaju u takozvanim „centrima za prisilno odvikavanje od droga“. Nicholas Bequelin, jedan od suradnika organizacije Human Watch, navodi kako se u ovim „centrima“ prema njegovoj procjeni nalazi trenutno oko 100.000 osoba. On pretpostavlja da će se i dosadašnji „logori za preodgoj“ jednostavno preimenovati u „centre za prisilno odvikavanje od droga“. „Ovi takozvani centri se zapravo ni po čemu ne razlikuju od radnih logora. Razlika je jedino natpis na ulazu", kaže Bequelin.

Poseban sustav logora postoji i za prostitutke i njihove klijente. Prema procjenama, u ovim takozvanim „centrima za pričuvu i obrazovanje“ trenutno se nalazi oko 20.000 osoba. Točne brojke ne postoje, a vlada ne objavljuje svoje podatke. Kako navodi Shen Tingting iz nevladine organizacije Asia Catalyst, i ovdje je riječ o svojevoljnim uhićenjima žena koje se u ovim „centrima“ nalaze između šest mjeseci i dvije godine. O dužini njihovog boravka odlučuje samo policija.

„Riječ je o novcu“

U ovim logorima se, prema svjedočenjima žena koje su ovdje provele neko vrijeme, ne održava nikakva nastava (kao što to naziv implicira), već isključivo prisilni rad. Osim toga, žene ovdje moraju i plaćati za svoj boravak i obroke kao i za obavezne medicinske preglede na kojima ih se testira na spolne bolesti i AIDS. Pri tome se mora dodati da one same nikada ne saznaju rezultate tih testova. „Mislim da je riječ samo o ubiranju novca. Ta priča o obrazovanju, preodgoju i ideološkom školovanju je obična prijevara. Jednostavno je riječ o zaradi vlade i policije“, kaže prostitutka Yi.

Shen Tingting dodaje kako je svatko tko je ikada bio u Kini zasigurno primjetio kako prostitucija zapravo cvjeta na svakom koraku. „Ona je posvuda prisutna. Vlasti je zapravo dozvoljavaju i nitko se ne trudi iskorijeniti ju. No, kako bi ipak sačuvali obraz, vlasti povremeno organiziraju različite kampanje za borbu protiv pornografije i trgovine seksom i to pod sloganom:“Pometimo žuto!“. Žuta boja u Kini naime simbolizira seks“, kaže Tingting.

Spavaonica u jednom od radnih logora u Kini

Spavaonica u jednom od radnih logora u Kini

Psihijatrije pune inicijatora potpisivanja peticija

Nicholas Bequelin navodi još jedan sustav izgrađen također isključivo za prisilno zatvaranje ljudi bez sudskih odluka. U Kini se u okviru policije nalaze i posebne psihijatrijske klinike koje rade neovisno od ministarstva zdravstva ili privatnih bolnica. „Policija tako ovdje može strpati koga god želi, toliko dugo dok postoji neki nalog za smještaj u psihijatriju. Ove naloge pišu naravno policijski psihijatri“, kaže Nicholas Bequelin. On dodaje kako se na ovim mjestima najčešće nalaze sakupljači potpisa za razne peticije. Policija ih zatvori na nekoliko tjedana ili mjeseci.

Drugim riječima, iako se ukidanje takozvanih „radnih logora za preodgoj“ ocijenjuje kao korak u pravom smjeru, očito će još potrajati duže vrijeme dok u Kini neće biti ukinut cjelokupni sustav logora i zatvora u koje se dolazi bez suđenja, bez odvjetnika i bez mogućnosti žalbe. „No, vjerojatno ni to ne bi bilo dovoljno ako se uzme u obzir na koji način funkcionira kinesko pravosuđe“, zaključuje Nicholas Bequelin.

Preporuka uredništva