1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Katar spreman na kompromise

Popis zahtjeva koji su Saudijska Arabija i njezini partneri uputili Kataru pokazuje koliko je zamršena situacija u Perzijskom zaljevu. I iako Katar teško može ispuniti sve te zahtjeve, konflikt je ipak moguće riješiti.

Popis zahtjeva čelnicima Katara zaista bi mogao prouzročiti velike glavobolje. On se sastoji od 13 točaka koje bi ta mala zaljevska država trebala ispuniti ukoliko želi živjeti u miru sa susjedima. Katar bi recimo trebao ograničiti diplomatske veze s Iranom, protjerati pripadnike iranske Revolucionarne garde i okonča vojnu i suradnju tajnih službi s Teheranom. Katar bi isto tako, trebao zatvoriti tursku vojnu bazu koja se trenutno nalazi u fazi izgradnje, i općenito okončati svaku vojnu suradnju s Ankarom. Katar bi morao zatvoriti i TV-stanicu Al džaziru čije izvještavanje je drugim vlastodršcima već dugo trn u oku, između ostalog i zato što tamo redovno riječ dobivaju predstavnici Muslimanskog bratstva i čije je izvještavanje o tzv. „Arapskom proljeću" bilo uglavnom pozitivno.

Spisak sadrži i dodatne zahtjeve. Katar bi tako trebao prekinuti veze s terorističkim organizacijama kao što su Al Kaida i „Islamska država", a uz to i s libanonskim Hezbolahom i egipatskim Muslimanskim bratstvom, koje Saudijska Arabija i njeni partneri – među njima i Egipat – također smatraju terorističkom organizacijom. Pored toga, Katar bi trebao da isporučiti brojne poimence navedene teroriste, kao i prekinuti sve kontakte s oporbom u četiri države.

Glavne točke sukoba

Zahtjevi dotiču centralne točke u kojima Katar i neki od njegovih susjeda – pored Saudijske Arabije i Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, kao i geografski nešto udaljeniji Egipat – imaju različite, u osnovi suprotstavljene, političke poglede.

Za Saudijsku Arabiju glavni rival u regiji je Iran – kako politički, tako i konfesionalno. U Jemenu, ali i u Siriji te dvije države vode zamjenski rat. U oba slučaja riječ je o tome da se proširi trenutna hegemonijska moć i u toj trci – Iran trenutno vodi. Preko učešća njegovih elitnih trupa tj. Revolucionarne garde, Iran je proširio svoj utjecaj u Iraku i Siriji, a preko Hezbolaha i u Libanonu. Iran je i jedan od suosnivača i financijera Hezbolaha, a utjecaj Teherana tako dopire sve do granice s Izraelom.

Saudijska Arabija i njeni saveznici ljuti su zbog toga što Katar održava bliske veze s Iranom: ekonomski – u formi zajedničkog upravljanja naftnim poljima u Perzijskom zaljevu, diplomatski i to redovnim i institucionalnim razmjenama.

Kultura dijaloga

Grenze Katar / Saudi-Arabien (Getty Images/AFP/K. Jaafar)

Granica Katara i Saudijske Arabije

Katar njeguje sasvim drugačiji politički stil od Saudijske Arabije, objašnjava politolog Sebastian Sons, stručnjak za Bliski istok u Njemačkom društvu za vanjsku politiku. „Katar se predstavlja kao čimbenik koji može razgovarati sa svima i koji je, za razliku od Saudijske Arabije, mnogo otvoreniji, mnogo susretljiviji i mnogo spremniji na dijalog."

Ta spremnost da se razgovara važi i kada je riječ o Hamasu ili talibanima, kaže Sons. Katar je uvjeren da se i s takvim grupama mora razgovarati. „Katar ih želi uključiti (u dijalog) kako bi time konflikt već unaprijed ublažio. Na taj način se želi spriječiti da se te grupe dodatno radikaliziraju."

Egipat i Muslimansko bratstvo

S Muslimanskim bratstvom Katar odavno njeguje bliske veze. One su počele u prvim godinama nakon arapske revolucije 2011. godine. Kada je Muslimansko bratstvo na predsjedničkim izborima 2012. godine u Egiptu osvojilo većinu glasova, Katar se približio s nadom da će moći izgraditi političke veze između Kaira i Dohe.

Pad Muslimanskog bratstva 2013. taj pristup je preokrenuo. Veze s novom vladom Abdel Fataha al-Sisija, odlučnim protivnikom Muslimanskog bratstva, pogoršale su se. S druge strane, Saudijska Arabija odbacuje socijalno-revolucionarno-religijski svjetonazor Muslimanskog bratstva. Kraljevska kuća u tome vidi prijetnju po društveni i politički poredak na arapskom poluotoku, odnosno prijetnju po ultrakonzervativni vehabijski islam koji vlada u Saudijskoj Arabiji. „Katar je temeljno pogriješio kada se upustio u odnos sa Muslimanskim bratstvo", ocjenjuje Sons.

„Sukob je manje-više direktna posljedica arapskih ustanaka", navodi se u komentaru lista „Al Arabj al-džade", koji je blizak vlasti u Kataru. „Neke države regije protivile su se političkim odnosno intelektualnim promjenama", piše list očigledno aludirajući na Saudijsku Arabiju. „Osim toga, te države sada pokušavaju oslabiti one zemlje koje su se, kao Katar, odlučile za novu, u usporedbi s njima, otvorenu politiku. Iz ugla onih koji takav razvoj situacije odbacuju, ova politika mora biti okončana i regionalno i globalno."

Umjetnost kompromisa

Katar Doha - Qatar Airline Landet (Getty Images/AFP/K. Jaafar)

Ugrožen i zračni promet

Za Katar bi moglo biti teško ispuniti sve te zahtjeve, smatra Sebastian Sons. Ipak, postoji i mogućnost da im Doha izađe u susret: „Katar bi se mogao distancirati od Irana. Također, vlada u Dohi mogla bi jače nego do sada naglasiti kako želi imati dobar odnos s arapskom braćom". U osnovi je riječ o tome da svi sudionici u konfliktu iziđu iz njega sačuvanog obraza, smatra Sons. „Ali smatram da je isključeno da bi svi zahtjevi mogli biti ispunjeni".

Pitanje je hoće li Saudijska Arabija, i prije svega prošlog tjedna ponovo imenovani prestolonasljednik Mohamed bin Salman, upuštati u takve kompromise. On se do sada pokazao kao beskompromisni političar.

Reakcije Irana i Turske

Dok vlada u Dohi još uvijek radi na svom odgovoru na spisak zahtjeva, Iran je Kataru već ponudio svoju podršku. Teheran je „na strani naroda i vlade Katara", priopćio je predsjednik Hasan Rohani.

Izjave solidarnosti iz Teherana, u Rijadu bi također mogle biti shvaćene kao provokacija, baš kao i procjena turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji je izjavio da spisak zahtjeva Kataru predstavlja kršenje međunarodnog prava.

Otvoreno je pitanje koliko daleko su spremni otići Saudijska Arabija i njezini saveznici. Teško je zamislivo da oni zaista teže oružanom konfliktu s dobro naoružanim Katarom, posebno ako se uzme u obzir notorna neefikasnost koju koalicija predvođena Saudijskom Arabijom pokazuje u Jemenu. Ovdje su dakle, zaključuje Sebastian Sons, potrebni i strpljenje, i pregovaračke vještine. I to na obje strane.

 

Preporuka uredništva