1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kako funkcionira cenzura u Srbiji

Izjavom da su „potrebni dokazi za kršenje slobode medija u Srbiji“, europski povjerenik Johannes Hahn ponovo je na dnevni red vratio raspravu o stanju medijskih sloboda u Srbiji. Koje je sve samo ne na zavidnoj razini.

Nakon izjave povjerenika Europske komisije za pregovore o proširenju Johannesa Hahna, svi oni koji su upozoravali na loše stanje medijske scene u Srbiji bili su dodatno zbunjeni, jer je upravo Europska komisija, u svom izvješću o napretku Srbije u euro-integracijama, kritizirala područje koje se odnosi na slobodu medija. Došlo se tako u čudnu situaciju da europski dužnosnici na neki način demantiraju sami sebe i svoja izvješća. Vlasti u Beogradu su, naravno, bile zadovoljne ovakvom formulacijom europskog povjerenika, ali je iz Europske komisije nedugo nakon toga stiglo i pojašnjenje kako „sloboda medija ostaje kritična tema u procesu pridruženja Europskoj uniji, i da se ta politika nije promijenila“. Nakon toga, svi su nastavili s dosadašnjom percepcijom medijskog stanja u Srbiji: vlasti kao da je sve u redu i da nema nikakvih problema u medijskoj sferi, a novinarske udruge, mediji i nevladine organizacije i dalje upozoravaju kako mediji trpe velike pritiske i da je sloboda medija ugrožena.

Cenzura i biltenizacija medija

Johannes Hahn

U Srbiji nema problema s medijima ? - Johannes Hahn

„Problemi koji postoje na medijskoj sceni Srbije jesu cenzura i takozvana biltenizacija medija“, kaže za Deutsche Welle sociolog Zoran Gavrilović iz Ureda za društvena istraživanja (BIRODI). „To je rezultat naših monitoringa medija koje radimo od 2012. godine. Relevantnost tema i relevantnost čimbenika koji se pojavljuju u medijima, ukazuju na cenzuru. Brojni su primjeri: ukidanje emisije 'Utisak nedelje', koja je bila gledana i imala svoju društvenu ulogu, ukazuju na cenzuru, zatim tu je i pitanje koliko su predstavljene društveno marginalne grupe i manjine u medijima. Sada imamo slučaj Zaječara, gdje se značajan broj građana buni protiv lokalne vlasti, a to je tema koje u medijima nema. S druge strane, biltenizacija medija jednostavno znači da veliki broj medija ima samo funkciju prenošenja nečijih stavova i to na taj način da se državni dužnosnici i stranački čelnici predstavljaju samo na pozitivan način. To u praksi znači da političari deset minuta pričaju o svojim planovima, a novinari ih ne prekidaju“, kaže Gavrilović i dodaje kako je pogubno što mediji više ne obavljaju svoju osnovnu ulogu a to je informiranje stanovništva.

„Mi smo na kraju krajeva krajem prošle godine proveli jedno istraživanje na uzorku od 1.300 ispitanika, gdje smo građane pitali koliko im mediji pomažu u ostvarivanju njihovih prava, predviđanju događaja u društvu, rješavanju svojih problema i praćenju rada vlade“, ističe Zoran Gavrilović. „Tek svaki peti ispitanik rekao je da im mediji u tome pomažu. Očito je stoga da mediji ne vrše svoju funkciju, i da rade neke druge stvari umjesto da informiraju građane“, napominje Gavrilović. „Ako se pogledaju izvješća Vijeća za borbu protiv korupcije, kao i analiza BIRN-a o tome tko kontrolira reklamni prostor u Srbiji, vi vidite da je tu poslije 2000. godine mehanizam ostao isti, a da se samo promijenila upravljačko-menadžerska struktura onih koji kontroliraju prodaju reklamnog prostora u Srbiji. To je ključ za razumijevanje cenzure i biltenizacije medija u Srbiji“, kaže Gavrilović.

Mediji podilaze moćnicima

„Srbija se uglavnom ne razlikuje od ostalih zemalja u tranziciji kad je riječ o situaciji u medijima“, ističe za DW Velimir Ćurguz Kazimir, osnivač medijskog arhiva Ebart. „Postoje, dakle, određeni interesi da se neke informacije manje, a neke više promoviraju u javnosti. Mediji se tome povinuju, pogotovu kada znamo da i mediji prolaze kroz određene tranzicijske probleme, da su izloženi financijskim pritiscima, i da ovise od oglašivača. Često stoga novinari i urednici pišu onako kako pretpostavljaju da će se to dopasti vlastima, ili onima koji im kontroliraju financije. I onda nam se događa da imamo medije koji nam se oko nekih tema čine kao previše poltronski raspoloženi prema aktualnoj vlasti, da su nedovoljno kritični, i da se ne bave temama koje bi bile od interesa za javnost“, kaže Velimir Ćurguz Kazimir.

„Dokazi o kršenju slobode medija u Srbiji svakako postoje“, navodi Zoran Gavrilović. „Postoji izvješće Vijeća za borbu protiv korupcije o medijima, postoji analiza BIRN-a, postoje monitorinzi koje smo mi radili, a nadam se da postoje dokazi o tome i u Republičkoj radiodifuznoj agenciji (RRA). Uostalom, cenzura će vjerojatno biti tema poglavlja 10 u pregovorima sa EU-om, tako da priča o stanju medija ne ovisi samo od ocjena nekog političara ili diplomata“, kaže Gavrilović. „Pritom je važno reći da je bitno koliko će naše društvo shvatiti koliko je važna sloboda medija, jer Europska unija može na tom pitanju ne inzistirati previše ukoliko se neka druga poglavlja, prije svega 35 i Kosovo riješe na zadovoljavajući način. Ja u tom smislu smatram da bez vladavine prava, slobode govora, slobodnih medija i demokratskog društva, mi nećemo imati ni kvalitetne investicije, ni otvaranje novih radnih mjesta. Umjesto toga dobit ćemo ono što smo dobivali i do sada: kapital koji je prljav, koji ne donosi nove tehnologije, i koji je od privatizacije napravio mehanizam za pranje novca“, upozorava Gavrilović.

Građani žele kvalitetnije medije

Mediji u Srbiji

U čijoj službi su srbijansi mediji?

„Naša istraživanja također pokazuju da građani imaju potrebu za kvalitetnijim medijima, i da su spremni da za to plate, a mislim da naši mediji toga uopće nisu svjesni“, napominje Zoran Gavrilović. „Mediji su ovdje i dalje naviknuti i okrenuti ka državi, ka donatorima. Oni su prije spremni koristiti novac iz takozvanih sigurnih fondova nego da budu servis građana.“

„O svemu ovome o čemu sada govorimo javnost bi trebala obavijestiti i RRA, i da na osnovu svojih monitoringa, koje su po zakonu obavezni provoditi, kažu ima li ili nema cenzure u medijima“, navodi Zoran Gavrilović. „Ono na što često skrećemo pozornost je i sindikalno organiziranje novinara, koje je trenutno jako slabo. To je priča o zaštiti svojih prava, i pružanja solidarnosti kolegama koje znaju da će ostati bez posla ukoliko napišu neki tekst koji će biti cenzuriran. Tu bi trebalo i pojačati ulogu profesionalnih i strukovnih udruga“, smatra Gavrilović.