1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Izgubljeno desetljeće eurozone

Z. Danhong / sm13. studenoga 2014

Kriza eura je prigušena, ali nije riješena. Politika nema hrabrosti i mašte da u korijenu riješi probleme. Izgleda da će se i ubuduće raditi bez konkretnog plana. Integracija zone eura se očito odgađa do nove krize.

https://p.dw.com/p/1DlmQ
Foto: Getty Images

Sve je pitanje perspektive. Za Rolfa Straucha iz Upravnog odbora ESM-a (Fonda za spas eura) politika i Europska središnja banka (ESB) su dokazali da su sposobni djelovati kad je to potrebno. Eurozona je prebrodila recesiju, krizne zemlje su povećale izvozni volumen i smanjile proračunske deficite, kazao je Strauch na 14. Okruglom stolu o financijskim tržištima koji se u ponedjeljak (10.11.) održao u Frankfurtu na Majni.

Japan u Europi

Za Ulricha Katera, glavnog ekonomista DekaBanke i domaćina skupa, monetarna unija se nalazi usred izgubljenog desetljeća. Konjunkturni rast eurozone je od 2008. do 2014. godišnje iznosio samo 0,1%. Strah od deflacije se konkretizira. Stanje u eurozoni sve više podsjeća na situaciju u Japanu, zaključuje Kater.

Ulrich Kater
Ulrich KaterFoto: DekaBank

"Problemi koji su doveli do krize eura, na primjer visoka stopa zaduženja nacionalnih ekonomija, još nisu riješeni", izjavio je Kater za DW. Krizne zemlje poput Grčke, Irske, Španjolske i Portugala su doduše poboljšale razinu konkurentnosti, primjećuje Jürgen Matthes iz Instituta njemačke privrede (IW) u Kölnu. OECD je zaključio da su te države među onim industrijskim zemljama koje su najmarljivije u provođenju reformi.

Ipak, reforme nisu plod njihove velike želje za promjenama postojećeg stanja. Reforme su bile preduvjet za dobivanje kredita ESM-a. Menadžer Fonda Rolf Strauch tvrdi da se iz ESM-a još može „podijeliti“ 450 milijardi eura. To je više nego dovoljno za pomoć zemljama poput Cipra. Ali i premalo novca u slučaju da pomoć zatreba velikim zemljama eurozone poput Francuske ili Italije.

Francuska zabrinjava

Upravo su te dvije velike zemlje trenutno razlog najvećih briga. Dok se privredni pokazatelji u Italiji stabiliziraju na niskoj razini, produbljuje se kriza u Francuskoj. „Francuska je po mom mišljenju najveći izvor briga zato što se u toj zemlji u posljednjih 10 do 15 godina u biti nije dogodilo ništa, zato što se tamo nije shvatilo poruke procesa globalizacije“, kaže direktor IW-a Michael Hüther.

Činjenice govore za sebe: „U Francuskoj nema sektora srednje velikih poduzeća. Udio industrije iznosi maksimalno 11%. To je polovina industrijskog udjela u Saveznoj Republici Njemačkoj. Uopće nema značajnijeg izvoza“, kaže Hüther u intervjuu za DW.

Slaba i neuviđavna Francuska opteretila bi cijelu Europu, dodaje naš sugovornik. Umjesto da same uzmu stvar u svoje ruke, Francuska i Italija se nadaju pomoći ESB-a. A šef Europske središnje banke Mario Draghi ih nije razočarao. Nakon posljednje sjednice Vijeća ESB-a više nema sumnje da će ESB bankama pokupovati rizične vrijednosne papire ali i – državne obveznice. Michael Hüther smatra da se tom politikom ESB nalazi na putu da postane klasični „Bad Bank“.

[No title]

"Ako se radi o papirima s visokom vrijednošću, onda ih se može prodati i na tržištu. Ali ako su to papiri loše kvalitete, onda se ESB pretvara u Bad Bank. To nije njezina zadaća.”

Bad Bank usred Europe

„Bad Bank“ na europskoj razini za Ulricha Katera i ne bi bila tako loša ideja. U bilancama europskih banaka, kako je pokazao i nedavni „stres-test“ ESB-a, još uvijek se skrivaju ogromne količine rizičnih kredita. Europski „Bad Bank“ bi mogao pomoći ako neka zemlja nije u stanju sama sanirati financijski sektor.

„To je djelomično već i provedeno, u slučaju Španjolske. ESM je sličnu funkciju preuzeo kod španjolskih banaka”, dodaje Kater. I podsjeća koliko su važni preduvjeti pod kojima se “posao” realizira.

Michael Hüther
Michael HütherFoto: DW/Z. Danhong

A to konkretno znači da se poboljšanja u financijskom sektoru moraju povezati s poboljšanjima u sektoru „realne“ privrede. Ako se ništa ne napravi, onda prijeti opasnost da se ponovno iskusi “japansko iskustvo”, naglašava ekonomist DekaBanke. Tamo je naime loša kvaliteta financijskog sustava na duži rok opterećivala I konjunkturne perspektive. Iz Japan je poznat pojam takozvanih “zombie” banaka, banaka koje su u načelu nelikvidne, ali I dalje postoje i djeluju.

Po mišljenju Ulricha Katera poželjni bi bili i zajednički investicijski projekti s ciljem integracije monetarne unije. Ali u ovom trenutku političari se oko toga baš i ne trude. „Možda ćemo odlučnije korake po tom pitanju doživjeti tek kod novog zaoštravanja krize.“