1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Izbacite uljeza!

Svjetsko prvenstvo u atletici u Moskvi sve više se pretvara u veliko obiteljsko druženje. Njemačka braća Harting bacali su disk, Francuzi Lavellinie skakali uvis s motkom, a braća Borlee (Belgija) utrkuju se u štafeti.

default

Braća Borlee na natjecanju

Kako li se ovih dana samo osjeća Antoine Gillet? On je član belgijske štafete u disciplini 4X400 metara, ali sigurno se pomalo osjeća i kao totalni autsajder, možda i kao "uljez"? Gillet je naime jedini sprinter u četveročlanoj štafeti koji se ne zove Borlee.

Ostatak štafete je muški dio obitelji Borlee, čak tri brata. Gillet kaže da nekad ima osjećaj kao da je on "četvrti brat" i da je sretan što je bio dio tima koji se na Svjetskom prvenstvu u atletici 2013. upisao u povijest. Blizanci Jonathan i Kevin (naslovna fotografija) te Dylan Borlee su (zajedno s "četvrtim bratom" Gilletom) zajedničkim snagama izborili nastup u moskovskom finalu (u petak, 16.8.).

Jonathan Borlee i LaShawn Merritt u utrci na 400 m

Jonathan Borlee (l.) i LaShawn Merritt u utrci na 400 m

Braća Borlee time su ostvarila nešto jedinstveno. Nikada ranije u tri desetljeća dugoj povijesti smotre najboljih svjetskih atletičara na jednom te istu natjecanju (i to čak u istoj disciplini!) nisu nastupila tri člana (braća ili sestre) jedne te iste obitelji. Trio iz Belgije trenira naravno - njihov otac Jacques, bivši europski dvoranski viceprvak u sprintu na 200 metara. Još jedna zanimljivost: on je sudjelovao na Olimpijadi 1980. u Moskvi!

I mama Edith Demaertlaere je u ranijim danima bila brza na stazi, također u sprintu na 200 metara. Baš kao i sestra Olivia. Ona je na Svjetskom prvenstvu 2007. s belgijskom štafetom 4x100 metara osvojila broncu, a godinu dana kasnije, na Olimpijadi u Pekingu i srebro. Sprint je očito jako prisutan u genima obitelji Borlee.

Bez obzira na unikat belgijske sprinterske loze, valja ipak dodati da je publika (doduše malobrojna) proteklih dana na stadionu Lužniki u Moskvi mogla vidjeti i još nekoliko drugih "obiteljskih" nastupa.

Harting & Harting

Svjetski prvak u bacanju diska, Nijemac Robert Harting, i pred TV-kamerama se dirljivo brinuo oko svog malog "brace" Christopha. Dva atletska velikana (visoka 201 i 205 centimetara) impresionirali su ljubitelje atletike. Malo je nedostajalo da zajedno nastupe i u finalu svoje discipline. Christoph je na koncu čestitao svom bratu na osvojenom zlatu.

"Bio je to tek prvi korak u našoj obiteljskoj misiji", izjavio je Robert, samouvjereni svjetski prvak i olimpijski pobjednik iz Londona. Jednoga dana u skoroj budućnosti braća Harting žele zajedno biti na pobjedničkom postolju.

A to je bio i cilj francuske braće Lavellinie, Renauda i Valentina. Nije upalilo. Renaud, osvajač zlata na Olimpijskim igrama 2012. i naviknut na serijske uspjehe, nakon finala u Moskvi vidno razočaran morao je čestitati Raphaelu Holzdeppeu. Nijemac je pobijedio, Francuz je osvojio srebro. A svako drugo odličje osim najsjajnijeg za sportaša s nadimkom "Air France" je neuspjeh.

Robert i Christoph Harting

Čestitam braco! Obiteljska ćakula na stadionu Lužniki: Robert (l.) i Christoph Harting

Mlađi brat Valentin je, uzgred, "propao" u kvalifikacijama za završnicu, on u finalnoj seriji nije ni skakao. Braća su uoči Moskve najavljivala kako na Svjetskom prvenstvu "žele napisati predivno poglavlje u povijesti našeg sporta". Možda će se to dogoditi nekom drugom prilikom...

Da jedan član obitelji stoji u sjeni drugog, uspješnijeg nije ništa novo ni u atletici. U Moskvi to stvarno nije bila rijetkost. Genzebe Dibaba iz Etiopije je u utrci na 1.500 metara bila u širem krugu favoritkinja. Ali njezina mlađa sestra Tirunesh se osunčala u svjetlu TV-kamera. Pobijedila je u utrci na 10.000 metara i osvojila treću titulu prvakinje svijeta.

Slično se dogodilo i u obitelji Ohuruogu. Christine je u sprintu na 400 metara već osvajala zlato (u Moskvi) i srebro, a njezina mlađa "seka" Victoria bila je sretna što je uopće članica britanske štafete 4X400 metara.

Dvije sestre, dvije zemlje

Obiteljsku priču su pokušali ispričati i Luis Rivera (Meksiko, skok u dalj) i njegov brat blizanac Edgar (skok u vis). Medalja nije bilo. U najtješnjim rodbinskim vezama su i Kenijci Bethwell Birgen (1.500m) i Bernard Koech (maraton), baš kao i švicarske sestre Aurelie i Fanette Humair, koje su zajedno nastupile u štafeti 4x100 metara.

Ashton Eaton na Olimpijadi 2012. u Londonu

Ashton Eaton na Olimpijadi 2012. u Londonu

Možda i najzanimljivija obiteljska priča Svjetskog prvenstva u atletici u Moskvi vezana je uz sestre Mimi i Almensh Belete. Obje su rođene u Etiopiji, obje se natječu u istoj disciplini: 5.000 metara - i nijedna ne nosi dres rodne zemlje. Almensh nastupa za Belgiju, a Mimi za Bahrein.

Najuspješnija obitelj na moskovskom summitu najboljih atletičara svijeta je uzgred bračni par Ashton Eaton i Brianna Theisen-Eaton. Oboje se natječu u višeboju. Desetobojac Ashton (svjetski rekorder i olimpijski pobjednik) osvojio je zlato za SAD, a njegova supruga (vjenčali su se u srpnju ove godine) Brianna srebro u sedmoboju za Kanadu.