1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Mogu nositi bikini ili - minicu

Na Olimpijskim igrama u Londonu po prvi put u povijesti sve momčadi koje sudjeluju (204) imaju i žene na popisu natjecatelja. Je li London dokaz trijumfa feminizma? Daleko od toga...

Wojdan Shaherkani je sramota za Saudijsku Arabiju. "Ti ne zastupaš poniznu muslimansku ženu", poručio joj je jedan sveučilišni profesor preko Twittera. Oko 20.000 sportskih reportara koji su doputovali u London jedva da su i registrirali ovu uvredu na račun mlade sportašice.

Džudašica Shaherkani je na sebe navukla bijes (ne samo) profesora nastupom na Igrama u Londonu. Prije nekoliko dana ona je, kao prva saudijska žena u povijesti, nastupila na Olimpijadi. Nastup je bio kratak, trajao je samo 82 sekunde. Izgubila je, ali to je najmanje važno. Sramežljiva 16-godišnja Shaherkani brojnim je novinarima prošaputala par rečenica o ponosu, časti, djelovala je nekako prestrašeno, kao da je htjela brzo napustiti dvoranu.

Sport nije dozvoljen!

Reporteri su dobili "meso" za dobru priču. Po prvi put u olimpijskoj povijesti, sve zemlje sudionice na Igre su poslale i žene. U Atlanti 1996. čak je 26 timova bilo samo - muško društvo. U Londonu to više nije slučaj, osim Saudijske Arabije, sportašice su nominirali i Katar i Bruneji. Nawal El Moutawakel, marokanska dopredsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) govori o "mirnoj revoluciji" i tako reklamira olimpijski pokret kao "prosvjećen". Ali, kako stvari doista izgledaju?

Wojdan Shaherkani

Wojdan Shaherkani (lijevo)

David Mepham, direktor nevladine organizacija Human Rights Watch za Veliku Britaniju, tvrdi da su i povijesne epizode na olimpijskim susretima samo relativne. "Shahrkanijeva borba je bila samo skromni korak", tvrdi on i podsjeća da žene u Saudijskoj Arabiji nemaju gotovo nikakva prava. Ne smiju se baviti sportom,  mnoge žene tamo pate od dijebetesa ili su pretile. Kad žele putovati ili otići liječniku, žene u Saudijskoj Arabiji moraju dobiti dozvolu muških članova obitelji.

Na Olimpijskim je igrama u Londonu sudjelovala i druga saudijska sportašica. Sarah Attar (naslovna fotografija) je atletičarka, sudjelovala je u utrci na 800 metara. 19-godišnjakinja je odrasla u Kaliforniji. Na internetu postoji puno njezinih slika na kojima ne nosi maramu na glavi. Ali, Saudijski olimpijski odbor od svojih je sportašica zatražio da se u Londonu "ponašaju u skladu s islamom". A to znači s maramom na glavi i u pratnji muškaraca.

Attar i Shaherkani nisu se za Olimpijadu uspjele kvalificirati na sportskim borilištima, one su dobile "posebnu dozvolu nastupa" od strane MOO-a. I zbog tog poteza, MOO se predstavlja kao veliki borac za ljudska prava. U stvarnosti se iza stvaranja kulta ličnosti oko dvije sportašice iz vida gube stvarni problemi: obrazovanje žena, skrb za žene i - ženska seksualnost, opominje David Mepham.

Boks i za žene

Na rang-listi slobode medija, koju Reporeteri bez granica objavljuju svake godine, Saudijska Arabija se nalazi na 158. mjestu od ukupno 179 ocijenjenih država. Žene tamo ionako neće puno toga saznati o nastupima svojih olimpijki, koje će i ubuduće nastaviti živjeti u inozemstvu.

Već u antičkim vremenima je ženama bilo zabranjeno posjećivanje sportskih borilišta. I Pierre de Coubertin, utemeljitelj moderne Olimpijade, žene nije vidio kao dio igara, podsjeća povjesničarka Jutta Braun iz Berlina: "Coubertin je mislio da će tjelesni napori iskriviti djevojački lik!"

U Londonu je na službenom programu čak i boks za žene. Na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju za dvije će godine one skakati i sa skijaških skakaonica. Po prvi put u povijesti. "Olimpija za djevojke", naslovljava britanski "Observer".

Olimpijska momčad Saudijska Arabije

Olimpijska momčad Saudijska Arabije

Tim Woodhouse se pita što će to trajno donijeti ženama. On radi u zakladi "Women's Sport and Fitness Foundation" (WSFF): "Dva tjedna olimpijskih igara ne mogu utjecati na ravnopravnost žena i muškaraca". Ali mogu smanjiti distancu među spolovima, dodaje on. Službeni podaci pokazuju da je teško motivirati djevojčice da se bave amaterskim sportom, a činjenica je i da samo mali dio novca sponzora odlazi u financiranje "ženskog" sporta, priča Woodhouse.

Žena ne manjka samo na sportskim terenima. Manjak vlada i tamo gdje se donosi odluke. "To je nezdravo za demokraciju i ima učinka na način razmišljanja cijelog društva", upozorava aktivistica za ženska prava Preethi Sundaram: "U britanskoj vladi ima više milijunaša nego žena, a u nacionalnom parlamentu je samo svaki peti član - žena!"

Strah od gubitka sponzora

Teško je pronaći olimpijsku sudionicu koja bi javno progovrila o muškoj dominaciji, prevelik je strah od gubitka i ono malo sponzora koje imaju. Njemački magazin "Stern" tvrdi da su među 100 sportaša koji najbolje zarađuju na Zemlji samo dvije žene. U medijima se puno izvještava o sportu, ali udio ženskih sportova u ukupnom vremenu emitiranja/izvještavanja iznosi samo 15%, to je istražila Sportska visoka škola u Kölnu.

Kako povećati medijski prostor? Dužnosnici u odbojci na plaži došli su na jednu, ne baš originalnu ideju: oni su propisali da sportašice na natjecanjima moraju nositi praktično bikini, a propisano je čak i koliko široke smiju/moraju biti "gaćice". Alternativno one mogu obući i (!) minicu.

Američke odbojkašice na pijesku

Američke odbojkašice na pijesku

MOO se trudi poručiti javnosti kako Olimpijada "ruši" granice među spolovima. Snimke saudijske džudašice ćemo na koncu 2012. sigurno vidjeti u TV-pregledu godine. Ali tamo nećemo vidjeti iranske nogometašice. One se nisu uspjele kvalificirati za London. I to zato što im FIFA (Svjetska nogometna federacija) nije dozvolila da u utakmicama nose marame.

Predsjednik MOO-a Jacques Rogge neprestano ponavlja priče o "ženskoj Olimpijadi". Nedavno su u MOO ušle dvije žene kao nove članice. U Odboru trenutno brojimo ukupno 22 žene. Muškaraca je tamo otprilike pet puta više!