1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"EU financira kampove u kojima zlostavljaju izbjeglice"

Tražitelji azila u Ukrajini, smješteni u izbjegličkim centrima koje financira EU, izloženi su maltretiranju i zlostavljanju. Nije riječ o izoliranom slučaju, tvrdi direktor Human Rights Watch-a (HRW).

DW: Njemački mediji prenose kako su ukrajinske vlasti presrele političke izbjeglice na putu prema Europskoj uniji i zatvorile ih. Jedan broj njih nalazi se u izbjegličkim centrima, financiranim sredstvima iz Bruxellesa. Zašto EU izdvaja sredstva za ukrajinske zatvore?

Wenzel Michalski: Prema službenoj verziji, EU pokriva troškove do kojih dolazi usljed zadržavanja izbjeglica. Novac je namijenjen izbjegličkim kampovima i onima koji pokušavaju da se domognu EU-a. Ali, realnost je drugačija. Human Rights Watch je još 2010. godine u svom izvještaju upozoravao da se u tim centrima zapravo nalaze političke izbjeglice. Od tada se malo promijenilo.

O kakvim vidovima kršenja ljudskih prava govorimo?

Samo zatvaranje izbjeglica je prema međunarodnom pravu nezakonito. Jer, mi ovdje ne govorimo o kriminalcima, već o tražiteljima azila. Drugo, mađarske i slovačke vlasti prebacuju izbjeglice iz EU-a u Ukrajinu, s ciljem da ih se riješe. To je protivno zakonima Europske unije, koji jamče pravičan proces svakom podnositelju zahtjeva za azil. I treće, s obzirom na kvalitetu smještaja, hrane i medicinske njege, može se reći da su uvjeti u spomenutim centrima često neprihvatljivi. Uza sve to, u više navrata smo dobivali izvještaje o premlaćivanju i sustavnom mučenju tražitelja azila.

Wenzel Michalski

Wenzel Michalski

Dakle, EU time financira nešto što je protivno njegovim zakonima?

Kao što rekoh, službena verzija priče je drugačija. Ali, izgleda da na licu mjesta, u centrima za smještaj tražitelja azila, nitko iz EU-a ne kontrolira što se tamo događa niti vodi računa da se primjenjuju međunarodni standardi.

Koliko je neuobičajen cio taj proces?

Europska unija godinama unazad financira rad izbjegličkih kampova u trećim zemljama. Čak su i nedemokratske zemlje poput Libije i Bjelorusije dobile novac za te centre, kako bi spriječile dolazak izbjeglica u EU. Sve to ukazuje na, rekao bih, nedostatak adekvatne osjetljivosti u Bruxellesu prema ovom pitanju.

Drugim riječima, Vi smatrate da bi EU trebao strože kontrolirati kako se njegovi nalozi provode u djelo?

To je ono najmanje što bi se moglo uraditi. Ali, ozbiljan i dobronamjeran pristup ovom problemu bi trebao podrazumijevati siguran ulazak u EU. Tako nešto ne postoji, jer političke izbjeglice moraju tragati za ilegalnom opcijom ulaska, kako bi onda legalno podnijele zahtjev za azil. Drugim riječima, jedina šansa za prelazak granice na kraju jesu trgovci ljudima.

Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere predlaže osnivanje centara za podnošenje zahtjeva za azil u zemljama podrijetla. Što Vi mislite o tome?

Thomas de Maizière

Thomas de Maizière

To bi bilo korisno, ali u tom slučaju se mora osigurati da se izbjeglice u prihvatnim centrima osjećaju sigurno i da su smještene u prihvatljivim uvjetima. Također je važno da procedura bude transparentna. Ali, to ne bi moglo biti ad-hoc rješenje. Proces bi mogao biti brži, ako bi države članice EU-a izdavale izbjegličke vize, koje bi građanima iz ugroženih zemalja omogućile da otputuju u svrhu davanja azila. Drugo, pored veleposlanstava i konzulata trebalo bi na određenim područjima postojati više punktova na kojima bi se vize mogle dobiti. Najbliži konzulat za područje Sirije je na primjer u Bejrutu, u Libanonu i zatrpan je zahtjevima. Dakle, sa spomenutim vizama bi izbjeglice mogle nesmetano putovati, ukrcati se u zrakoplov. To bi one koji sudjeluju u kompletnom procesu na kraju koštalo znatno manje novca, a za izbjeglice bi bio sigurniji put do cilja. Krijumčari bi ostali bez posla.

Broj izbjeglica u pojedinim zemljama je već sada prevelik. Bi li takvi vanjski centri poticali migraciju?

Svjedoci smo raznih opasnosti kojim su izbjeglice izložene na putu do zemalja poput Njemačke. Ali, ti ljudi ipak dolaze. Zemlje na vanjskim granicama EU-a ne uspijevaju spriječiti njihov dolazak. Naravno da se nešto mora uraditi i na razini EU-a, ali prije svega je važno da se prestane sa zločinima kakvi se događaju primjerice u Ukrajini.

Wenzel Michalski je direktor njemačkog ogranka nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch (HRW).

Preporuka uredništva