1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Dragocjeni "prsti sunca" iz Tunisa

Makar je Tunis u posljednje doba došao na zao glas, njegov najvažniji izvozni proizvod je nešto posve drugo: datulje. Tunis nije najveći proizvođač te poslastice, ali "prsti sunca" iz Tunisa su najbolji na svijetu.

Prije nego što smo se uopće snašli, jedan od radnika se već uspentrao na golemu palmu datulja. Bosonog i jedina pomoć mu je pojas za pentranje, makar on baš ne ulijeva neko povjerenje. Na više od pet metara visine srpom reže grozdove datulja i na užetu ih spušta na zemlju. Nakon samo nekoliko minuta je već na redu sljedeća palma.

Tunesien Datteln (DW/S. Mersch)

U tren oka je radnik bio u krošnji. Ali nesreća ima mnogo...

Tako prolazi čitavo prijepodne na plantaži datulja Mansoura Jebba u Barghouthiji, selu na samom rubu pustinje u Tunisu. Plantaža zadruge se prostire na oko 70 hektara i radnicima treba nekoliko tjedana da ih oberu. Nakon toga se datulje rukom sortiraju, stavljaju se u hladnjače i šalju se na prodaju kako u samom Tunisu tako i u inozemstvu.

Tunis zapravo čak niti ne spada među najveće proizvođače tog slatkog ploda - na prvom mjestu su Egipat, Iran i Saudijska Arabija. I u samom Tunisu je maslina još važniji poljoprivredni proizvod, ali njezine datulje su izrazito cijenjene tako da tih 6% poljoprivredne proizvodnje čine čak petinu izvoznih prihoda te zemlje. Jer iako i susjedni Alžir proizvodi tri puta više datulja, samo "prsti sunca" iz Tunisa na svjetskom tržištu postižu najbolju cijenu. Te datulje iz Tunisa su zlatno žute boje, a meso ploda je gotovo prozirno od šećera i sočnog tkiva.

"Ako je urod loš, nema svadbi..."

Prihod Tunisa od datulja u prošloj sezoni je bio oko 465 milijuna tuniskih dinara - nešto manje od 200 milijuna eura. Tunižani nas uvjeravaju kako su samo njihove datulje i voda dovoljni da se u pustinji preživi tjednima - toliko su pune šećera i hranjivih sastojaka. Zato se upravo na jugu Tunisa, na sjevernoj granici pustinje Sahare baš sve vrti oko palma datulja. Prije je tamošnje stanovništvo još živjelo i od turizma, ali sad su im uglavnom ostale samo još njihove datulje.

Tunesien Datteln (DW/S. Mersch)

Datulje se odmah sortiraju i šalju na prodaju u čitav svijet.

Ali nam zato kaže: "Ako je urod bio dobar, onda je i svima smiješak na licu." On je već u šest sati ujutro došao na sajmište u Douzu da proda veletrgovcu svoj urod od šezdeset palmi. "A ako je urod bio loš, onda se nitko ne ženi i ništa se ne gradi. Palme datulja su osnova čitave regije", kaže nam ovaj poljoprivrednik.

Koliko će dobiti za svoj urod? Ako znamo cijenu kutijice datulja u našim, europskim samoposluživanjima, jedva možemo vjerovati što nam on kaže. Ovisi o kvaliteti, za loše će dobiti najviše 1, za dobre možda i 2 dinara - za kilu. Računamo u sebi: to je 40 do 80 centi za kilu datulja.

Ipak, u Tunisu više od 50 tisuća obitelji živi - bolje rečeno, preživljava od datulja, kaže nam Nabila Kadri. Ona je agronomica na državnom Institutu za datulje i objašnjava nam da je uzgoj datulja zapravo izuzetno težak fizički rad. Jer gotovo sve se mora učiniti ručno, od oplodnje cvjetova pa do berbe. Uvijek iznova dolazi i do smrtnih slučajeva kada netko padne sa stabla. Jer što su palme starije, ne samo da su više nego im je i kora klizavija.

Tunesien Datteln (DW/S. Mersch)

1 dinar za loše, čak 2 dinara za bolje datulje - za kilu! To je između 40 i 80 eurocenti, ali na desetke tisuća obitelji u Tunisu živi samo od uzgoja datulja.

"Prsti" potisnuli ostale sorte

Makar nema osobitih zagađivača u okolici, zadruga u Barghouthiji već desetak godina oko polovice svojih plantaža uzgaja po strogim ekološkim načelima. "Nama se to isplati, jer imamo ugovor s izvoznikom. Većina tih datulja odlazi u Njemačku i Švicarsku", kaže nam Mansour Jebb. U samom Tunisu je pojam "bio" još uglavnom nepoznanica, samo u bogatijim područjima na sjeveru zemlje već ima prvih prodavaonica ekoloških proizvoda.

Još uvijek ima dobrih godina kada se, kako nam je naš Tunižanin s tržnice objasnio, i gradi i priređuju svadbe. Ali agronomica nam kaže da i uzgajivačima datulja prijete teška vremena. Jer tu su dva problema: klimatske promjene i monokultura uzgoja. Godišnje na tim područjima ima jedva 100 milimetara oborina, a ljeta su sve duža i sve vrelija. Sve je više dana kad se živa penje i do 45 stupnjeva u sjeni, a to već ima i posljedica: "Još prije petnaestak godina je berba uvijek bila u prosincu, sada već počinje u listopadu", kaže nam Kadri. To rano sazrijevanje zbog visoke temperature nije dobro niti za kvalitetu ploda: "To je vrlo loše, datulje postaju tamnije i ostaju suhe."

Makar i Tunižani jedva mogu zamisliti život bez datulja (svakako treba kušati njihov makroudh - datulju u tijestu prelivenom medom), velik dio uroda ipak odlazi u inozemstvo. A to znači i da mnogi uzgajaju još samo sortu datulja koja jamči najbolju dobit: Deglet Nour, dakle baš te "prste svjetla". "Zapravo u Tunisu ima oko 200 različitih sorti datulja, ali mnogima od njih prijeti odumiranje", kaže nam agronomica Kadri.

Tunesien Datteln (DW/S. Mersch)

Zapravo samo u Tunisu ima oko 200 sorti datulja, ali "prsti sunca" su praktično potisnuli sve ostale sorte.

Prava oaza je ona - na katove

Drugi je problem monokultura, ali upravo tradicionalni uzgoj je najbolji način borbe protiv toga. To nam objašnjava Kilani Ben Abdalah koji s drugim članovima zadruge obrađuje petnaestak hektara u Nouaielu, samo nekoliko kilometara udaljenom od Barghouthije.

On na svojoj plantaži ne uzgaja samo Deglet Nour nego i druge sorte. Njihove plodove prerađuje u sirup, slador ili u marmeladu. Koristi i koštice datulja koje tamo koriste kao neku vrstu nadomjestka za kavu, makar stablo datulje tu ima i drugih tajni. Jer od koštica i soka iz stabla datulje su još stari Egipćani radili opojni napitak - vjerovali su i da je pouzdan afrodizijak.

Ali ono što je osobito na plantaži Ben Abdalaha jest što on i dalje prakticira tradicionalnu tunisku poljoprivredu "na katove". Sasvim visoko su krošnje palmi datulja koje daju sjenu drugim korisnim stablima: na primjer smokvama, breskvama ili naru. Ispod njih na samom tlu se onda uzgajaju druge korisne stvari: povrće i začinsko bilje. "Uzgajamo sve što može rasti u oazi. Bez takvih katova se ne može uopće reći da je to oaza", ponosno nam objašnjava. Jer tako se na čitavom prostoru održava vlažna mikroklima koja koristi svima - i datuljama i drugim plodovima i naravno, čovjeku.

Preporuka uredništva