1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

25 godina od smrti "umjetnika provokacije"

23.1.2011. se navršava četvrt stoljeća od smrti, ako ne najvećeg, onda svakako najprovokativnijeg stvaraoca poslijeratne Njemačke: Josepha Beuysa, oko čijeg se opusa još uvijek lome koplja povjesničara umjetnosti.

Joseph Beuys u 1980.

Joseph Beuys

Za jedne, prije svega za novu generaciju umjetnika na zapadu Njemačke u sedamdesetima, on je bio prorok nove umjetnosti, gotovo mitska figura koja je za dlaku izbjegla smrt u 2. Svjetskom ratu kada je kao vezist u Ratnom zrakoplovstvu oboren negdje nad Ukrajinom i kojeg su izliječili šamani koji su mu prenijeli i dio svoje animalističke energije.

Za druge, čak i ta priča sa šamanima nema baš previše povijesnih osnova, nego će biti prije da je Beuys "kreativno" interpretirao svoju životnu priču kako bi provocirao javnost, baš kao što je provocirao i svojom profesurom na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu i pogotovo onim što je izlagao kao umjetnička djela: svojim blokovima masti, mrtvačkim kovčezima i mrtvim zečevima na barikadama.

Umjetnička epoha prije - i poslije Beuysa

Beuysovo djelo Tramvajska postaja

Umjetnost? Djelo se zove 'Tramvajska postaja'

Niti četvrt stoljeća od smrti tada 64-godišnjeg Beuysa ne vlada sloga o njegovom djelu. Ali ono u čemu se slažu i njegovi najveći kritičari i najveći zagovornici jest kako je on, sa svojim pustenim šeširom i karakterističnim suhonjavim licem, revolucionirao umjetnost u Njemačkoj više nego bilo tko drugi. Utoliko je pred ovu obljetnicu smrti Josepha Beuysa širom Njemačke priređeno mnoštvo prigodnih izložbi, makar u Düsseldorfu i danas nije teško naći žive svjedoke njegovog djelovanja.

Jedan od njih je i Johannes Stüttgen, Beuysov student od 1966. do 1971. i kasnije mu je njegov mentor postao i prijateljem. On svjedoči kako je Beuys od svojih učenika "izvukao ono što ni njima nije bilo jasno da imaju" i samo tako se može objasniti da su njegovi učenici svoju kasniju slavu stekli sasvim drugačijim izražajnim sredstvima. Jer među njima je i Jörg Immendorff i Blinky Palermo, Imi Knoebel i Katharina Sieverding. Umjetnost i društveni život je za Beuysa bilo jedno te isto: "Beuys je bio ispred svog vremena", tvrdi Stüttgen. Već u šezdesetima je tražio više demokracije i za Beuysa je samoodređenje ljudi bilo naviše načelo. Ali čak i stranka Zelenih gdje se Beuys angažirao u njihovom osnivanju su ga kasnije odbacili kao "luđaka".

"Ne može se sve objasniti"

Izložba Beuysovog opusa u Düsseldorfu

I na retrospektivnoj izložbi su se pojavile stare polemike interpretacije 'što je umjetnik htio reći'

Na Akademiji je Beuys bio od jutra do mraka i na glasu je bio kao strog učitelj kojeg se i bojalo - i poštovalo. Njegova pobuna protiv upisnih kvota koja je potakla plamen prave studentske pobune bila je neizdrživa provokacija tadašnjem ministru kulture pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije - i kasnijem predsjedniku Njemačke, Johannesu Rauu na koju je reagirao bezuvjetnim otkazom glasovitom profesoru i umjetniku. Jer Beuys se osobno osjećao umjetnikom onoliko koliko je i "svatko umjetnik" - i počeo je držati nastavu i za studente koji nisu bili upisani na Akademiju.

Kustosica pokrajinske umjetničke zbirke Marion Ackermann

Kustosica pokrajinske umjetničke zbirke Marion Ackermann

Iako je počeo stvarati tek kada je daleko odmakao od svojeg 40. rođendana, njegova energija, snaga volje i široki spektar interesa je kod Beuysa urodila izuzetno složenim opusom kojeg i dan-danas povjesničari umjetnosti pokušavaju odgonetnuti. Središnja izložba uoči četvrt stoljeća njegove smrti je naravno priređena u njegovom Düsseldorfu i kustosica tamošnje Zbirke umjetnosti pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije, Marion Ackermann priznaje: "Što dublje prodirem u njegovo djelo, to je i dublja tajna koja se tamo krije". Zečevi, jeleni, mistična bića su stanovnici umjetničkih djela Beuysa koji je bio zaokupljen mitovima i fizičkim i duhovnim oblicima energije. On je proveo tri dana s jednim kojotom u jednoj galeriji u New Yorku i objašnjavao je umjetnost mrtvom zecu kojeg je držao u ruci. "Na djelu Josepha Beuysa se može naučiti kako se ne može uvijek sve objasniti", zaključuje kustosica Marion Ackermann.

Autorica: dpa/ap/aš

Odg. ur.: S. Matić

Preporuka uredništva