130910 Joseph Beuys

Opus Josepha Beuysa često se svodi na dva materijala koji su obilježili njegovo skulpturalno stvaralaštvo: pust (filc) i masnoću. No dok priču o pustu i masnoći kao simbolima Beuysovih iskustava iz Drugog svjetskog rata (koji je kao pilot Luftwaffe djelomično proveo i u Hrvatskoj) poznaje većina ljubitelja rada umjetnika iz Krefelda, dosada je bilo malo prilika da se ovi elementi sagledaju u jednom širem kontekstu, u usporedbi s ostalim "skulpturama" iz Beuysovog stvaralaštva. Izložba u Düsseldorfu u kojom je Beuys proveo i najveći dio života i gdje je 23. siječnja 1986. i umro, po prvi put pruža detaljan uvid u šamanski svijet Josepha Beuysa.

"Ja nisam umjetnik"

"Kada me upitaju: Jeste li Vi umjetnik? tada im odgovaram: Prekinite s tim glupostima! Jedino ako pod time podrazumjevate da smo svi mi umjetnici tada sam i ja umjetnik. Inače ne". Beuysove ideja o kreativnoj energiji koja čuči u svakom ljudskom biću je poznata. I upravo na taj segment Beuysovog intelektualnog habitusa apelira izložba u Düsseldorfu koja od posjetitelja traži aktivno sudjelovanje na kraju kojeg umjetnost i konzument postaju jedno. Po prvi put plakati, instalacije i prije svega skulpture stoje same za sebe bez uobičajnih teoretskih pojašnjenja koja su dosad pratile izložbe "šamana iz Krefelda". "Ono što ostaje je snaga samih djela", pojašnjava Marion Ackermann, direktorica svjetski poznate zbirke K20 u kojoj je retrospektiva postavljena,. "Mi se nalazimo pred djelom 'Pokaži svoju ranu', vidimo dva stola za seciranje koji su očito bili u upotrebi. Posjetitelj osjeća tu energiju koja zrači iz ovog djela", kaže Ackerman i pokazuje ostatak instalacije koja osim spomenutih stolova sadrži po dvije vile, dvije svjetiljke i dvije epruvete. Instalacija je prvbotino bila postavljena u jednom podvožnjaku u Münchenu. Beuys je i ovim djelom htio pridonijeti "ozdravljenju" duha i tijela, vječitom temom njegovog stvaralaštva koja mu je i priskrbila nadimak "Šaman". Iako je njegov rad, koji je često povezan s metafizičkom pozadinom, akcijm i teorijom, Beuys je volio muzeje. No za svoje djela koja su izlagana po galerijama i muzejskim ustanovama diljem svijeta, nije običavao reći da su "izložena" nego da su "pohranjena".

Umjetnik u akciji

Ali Beuysova djela nisu samo puka, mnogima nerazumljiva teorija, nego u prostor i vrijeme smještene intervencije. Profesor na düsseldorfskoj Likovnoj akademiji je bio sastavni dio "pravog" života i svakodnevice: početkom osamdesetih se za mladu stranku Zelenih kandidirao za Bundestag. Ni svoje studente nije ostavljao na cjedilu. Akciju zaposjedanja Akademije 1971. u svrhu pružanja utočišta studentima koji su bili odbijeni prilikom upisa, Beuys je platio radnim mjestom. No već tada nije previše mario za institucije, važan mu je bio sadržaj njegove umjetnosti a takav pristup mu je donio i svjetsku slavu uvrštavajući ga među najznačajnije umjetnike druge polovice 20. stoljeća. Slobodarski i alternativni duh još uvijek živi u, inače pomodnom i šminkerskom gradu "bijelih ovratnika". Mlada talijanska umjetnica Alessandra Giacinti je prije godinu dana započela sa studijem na slavnoj Akedimiji u Düsseldorfu, između ostalog i zbog Beuysovog duha koji je već sad promijenio njezin odnos prema umjetnosti. "Prije nego što sam došla u Düsseldorf brinula sam jedino za vizualni dojam mojih djela. Beuysov opus me naveo na to da se pitam na koji način ja i moja umjetnost djelujemo u jednom socijalnom kontekstu", zaključuje mlada umjetnica. Beuys je bio i ostao mnogo više od umjetnika s "pustom i masnoćom".

Autori: Sabine Oelze/Nenad Kreizer

Odg. ur.: A. Šubić