Opozicija tužila njemačku Vladu
19. decembar 2018
Bio je to najgori islamistički napad u Njemačkoj. Prije dvije godine, 19. decembra 2016, jedanaest ljudi poginulo je u centru Berlina, kada je Anis Amri kaminom udario na ljude na božićnom vašaru, na tgu Brajtšajdplac. Prethodno je ubio vozača ukradenog teretnjaka.
Bivši predsjednik Saveznog zavoda za zaštitu ustavnog poretka (BfV), Hans-Georg Masen, tada je taj užas kratko nazvao „slučajem za koji je zadužena policija". A to znači da njegova služba (državna bezbjednost unutar Njemačke, prim. ur.) zna malo ili ništa o Amriju koji je u Njemačku stigao kao izbjeglica.
Da to nije bilo tačno, može se lako dokazati. Možda je dovoljno napomenuti da su njemački organi bezbjednosti Amrija identifkovali kao opasnu osobu – kao nekoga ko bi mogao da izvrši teroristički napad. I zato se Amrijem u više navrata bavio Zajednički centar za borbu protiv terorizma (GTAZ), koji objedinjava savezne i pokrajinske centre za borbu protiv terorizma. Naravno da na redovnim sastancima tog centra uvijek učestvuje i Zavod za zaštitu ustavnog poretka (tajna služba za unutrašnjost zemlje).
Zbog mnogo otvorenih pitanja i protivrječnosti, opozicija u Bundestagu tražila je da se tim slučajem bavi posebni istražni odbor. Takav odbor osnovan je u martu i otada je saslušao brojne svedoke – uključujući i službenike Zavoda za zaštitu ustavnog poretka, koji bi uvijek ostavljali utisak da su u najboljem slučaju samo čuli za ime Amri.
Poslanici opozicije nisu mogli da povjeruju u to navodno nemanje pojma. Njihove sumnje su opravdane. Jer, nasuprot prvobitnim tvrdnjama, Zavod za zaštitu ustavnog poretka itekako je imao špijune u Amrijevom okruženju. Nejasno je pak koliko su ti špijuni bili blizu Amriju. To najbolje zna njihov neposredni kontakt u Zavodu – odnosno vođa špijuna. Međutim, po naređenju Savezne vlade, tim osobama nije bilo dozvoljeno da svjedoče pred istražnim odborom. Razlog: zaštita izvora. „Izvori" su u stvari špijuni.
Sopstvenu lošu saradnju s istražnim odborom Bundestaga, Vlada i nadležne državne institucije vole da pravdaju navodno ugroženom bezbjednošću špijuna, odnosno izvora. Faktički, vlasti time sabotiraju dalje razjašnjavanje terorističkog napada. To tako vide i poslaničke grupe Ljevice, Zelenih i Liberala i zbog toga su zajednički tužili Vladu pred Saveznim ustavnim sudom. Njihovi argumenti su uvjerljivi. U to spada interes javnosti – posebno preživjelih i porodica žrtava – da se taj teroristički napad rasvijetli.
Koliko je apsurdan lažni argument ugrožene bezbjednosti, pokazuje i primjer terorističke grupe „Nacional-socijalističko podzemlje" (NSU): špijuni i njihove vođe morali su da svjedoče u parlamentarnim istražnim odborima i na suđenju. Da ne bi otkrili svoj identitet neki od njih maskirali su se perikom i sunčanim naočarima.
Nije važno što ti svjedoci, u vrijeme kada su davali izjave, više nisu bili aktivni špijuni ili njihove vođe. Jer u očima vjerskih ili rasističkih fanatika, nema razlike između aktivnih i bivših špijuna i njihovih kontakata u Zavodu za zaštitu ustava. Jednom izdajnik, uvijek izdajnik – to je logika islamista, ali i desničarskih ekstremista.
Kada država otežava istragu zločina iz straha od njihove osvete, onda je to više nego zabrinjavajuće. Dobro je da se Liberali, Ljevica i Zeleni brane sredstvima pravne države.