Ogorčenje porodica žrtava

Janina Urban stavlja na sto tanjir sa božićnim kolačićima: Njen sin Lukasz Urban bio je prva žrtva terorističkog napada na božićni vašar u Berlinu u decembru prošle godine. Bio je to veseli, poljski vozač kamiona, kojeg je atentator Amri ustrijelio kako bi došao u posjed njegovog šlepera, kojim je ubio 11 ljudi a više od 70 ranio. Bio je to monstruozan čin, koji svaki dan zaokuplja Janinu Urban i njenog muža Henryka.

Oni žive u prizemlju svoje kuće a njihov unuk i snaha Suzana Urban su na prvom spratu. Suzanin suprug Lukasz Urban se tog kobnog dana u decembru 2016. vratio s puta. Pripremio se da prenoći u svom kamionu na jednom berlinskom spremištu, gdje se narednog jutra trebalo istovariti nekoliko tona čelika.

Njegov uramljeni portret stoji na komodi u dnevnom boravku. Za stolom sjede njegova majka i otac. Majka Janina ima tamne podočnjake. Puna je tuge i ogorčenosti. Nudi nam kafu.

Spomenik žrtvama

Dugo su razmišljali da li da s nama razgovaraju. Sada žele biti dobri domaćini. "Već dugo ništa više ne razumijem", kaže otac Henryk Urban. Deset godina ranije, umro je brat poginulog Lukasza. Sada braća leže jedan pored drugog na groblju u susjednom mjestu Banie. Majka Janina ne može da sakrije svoje osjećaje prema njemačkoj vladi i prije svega kancelarki Merkel. Očekivali su od nje neki osobni potez, recimo pismo u kojem im izražava saučešće. U sedmici pred Božić postaviće se spomenik žrtvama terorističkog napada na stepenicama ispred memorijalne crkve Kaiser Wilhelm na Trgu Breidscheid u Berlinu.

Iz primaće sobe Urbanovih pruža se pogled na glavnu ulicu poljskog Roznowa, gradića u Zapadnoj Pomeraniji. Do granice sa Njemačkom stiže se duž rijeke Odre za 15 minuta. To je područje južno od Stetina, u čijoj je blizini autoput u pravcu Berlina i Hamburga.

Do 1945. to područje je bilo u sastavu Njemačkog carstva. "Berlin je za Lukasza bio poput Stettina", kaže otac Henryk. Njegov sin je deset godina sjedio za volanom šlepera i uvijek se rado vozio u Njemačku. Berlin i Brandenburg im se sviđaju. "Tamo ima puno finih ljudi", kaže Henryk Urban. Ali vlada, institucije, njemačke službe su po njihovom mišljenju "bez respekta".

Godina tuge

Lukasza Urbana ubio je islamistički terorista, kojeg je njemačka policija imala na oku ali ne i u sedmicama pred napad. Ispred firme u Berlinu, koja je Lukasza pustila da čeka tako dugo, nikog nije bilo, niko se nije izvinio", kaže Henryk Urban. Da je njegov sin mogao da parkira kamion u dvorištu kompanije Thyssen-Krupp, sada bi bio živ, dodaje otac. "Firma je prije toga pustila u dvorište dva njemačka vozača kamiona"

Psiholozi kažu da se negativna razmišljanja učvrščuju, ukoliko niko nije u stanju da udovolji opravdanim očekivanjima. Janina Urban je pobožna katolkinja. "Naš svećenik mi je jako pomogao", kaže. Svećenik Tadeusz Giedrys kaže: "Bilo je puno tragedije u ovoj familiji. Lukaszova majka izgubila je u Berlinu drugog sina. To je bio drugi strašan udarac. Vidio sam kada je dobila slom živaca. Zato je važno da su među ljudima."

Posao vozača bio predodređen

Lukasz Urban kao beba, kao dječak smiješi se sa komode, kao tinejdžer nosi dugu valovitu kosu. Tri godine prije njegovog rođenja, njegova majka se iz malog mjesta na poljsko-bjeloruskoj granici preselila na drugu stranu u poljsko Raznowo. Zaposlila se u jednom transportnom preduzeću. Branša je bila predodređena za njenog sina.

Njemačka kancelarka - kćerka evangelističkog sveštenika - živjela je u kući u Brandenburgu, ne tako daleko od Urbanovih. Na sahrani njenog sina pojavio se predsjednik Poljske.

Urbanovi su još uvijek šokirani činjenicom da je nakon napada njen sin u medijima predstavljen kao mogući atentator. A onda nam izgovara rečenicu, o kojoj je mjesecima razmišljala, nakon što je saznala za susret sa kancelarkom Merkel i porodicama drugih žrtava u sedmici pred Božić. "Želim reći gospođi Merkel da je krv mog sina na njenim rukama". Brutalna izjava. Ali izjava koja otkriva razočarenje poljske majke, čiji je sin ubijen u islamističkom napadu u Berlinu.

Porodice žrtava su početkom decembra napisali otvoreno pismo Angeli Merkel i žalili se da ih ona nije pravovremeno posjetila.  Žale se i zbog zakazivanja službi u borbi protiv terorizma.

Opunomoćenik za žrtve Kurt Beck

2017. je njemačka vlada imenovala premijera Rheinland-Pfalza Kurta Becka (SPD) za opunomoćenika za brigu o žrtvama. "Tadašnji predsjednik Joachim Gauck susreo se sa žrtvama ali ne i kancelarka Merkel. To su porodice žrtava doživjele kao veliki propust".

Janina Urban ima lijepo sjećanje na njemačkog predsjednika. I na ophođenje prema porodicama dva mjeseca nakon napada na mjestu zločina, ona ima dobro sjećanje. Bivši sveštenik Mecklenburga Joachim Gauck govorio je s njima na 38. rođendan njihovog sina Lukasza. Gauck je bio pripremljen i to je ostavilo na njih dobar utisak. 

Nećak je bio bijesan

Janina Urban je o ubistvu svoga sina saznala preko nećaka, koji je njenom sinu bio šef. Bio je to špediter Ariel Zurawski. On se još uvijek nada odšteti iz Njemačke. I on tuguje za Lukaszom, njegovim, kako kaže, najboljim vozačem. Puno je i glasina da je možda njemačka policija ubila njegovog rođaka. Državno tužilaštvo iz Stettina tražilo je istragu.

Ariel Zurawski je bijesan. Dobio je 10.000 eura kao odštetu, kao i drugi pripadnici familije. Novac mu je stigao iz posebnog fonda Ministarstva vanjskih poslova. No, šteta je deset puta veća, a o ljudskom gubitku da ne govorimo. A onda opet ona specifična rečenica: "Znate to je tipično za odnos Njemačke prema Poljacima, ako si Poljak, ništa ne trebaš da dobiješ."