libija, gadafi, gaddafi, smrt gadafija

U bizarnim nastupima nazivao je svoje građane, koji su se podigli protiv njega, pacovima. Sada su oni uzvratili i ubili ga. Muamer el Gadafi je mrtav, ubijen prilikom pokušaja bijega iz grada Sirte, posljednjeg bastiona svojih pristalica. Grad je prethodno pao u ruke njegovih protivnika. 69-godišnji diktator je najvjerovatnije ubijen tako što su oni uzeli pravdu u svoje ruke. Očito je umro, kako je jednom prilikom patetično najavio, u posljednjoj borbi za vlast u zemlji.

Podizao svoje šatore po Briselu i Parizu

U Libiji i arapskom svijetu Gadafija niko ne oplakuje. Isto je i sa zapadnim zemljama, za koje je Gadafi bio sponzor terorizma, ucjenjivač, iznuditelj novca i na kraju vojni protivnik. Raskidom sa svim konvencijama i uz nedostatak osjećaja za ljudska prava Gadafi je mogao sebi priuštiti da u velikom stilu po Briselu ili Parizu podiže svoje šatore i u njima prima državnike i visoke političare. Laskali su mu političari iz zemalja EU poput italijanskog premijera Silvija Berlusconija. Sumnjivim metodama je afričke izbjeglice držao podalje od EU. Evropljani i Amerikanci su napustili kurs tzv. politike približavanja Libiji kada je narod ustao protiv Gadafija. I pored toga što je Zapad vojnom podrškom doprinio padu Muamera Gadafija, ne smije se zaboraviti da je EU do tada bježala od odgovornosti. To treba da bude pouka u budućim ophođenjima prema diktatorima.

Smrću Gadafija riješilo se pitanje koje se ranije postavljalo: treba li on biti izveden pred domaći ili međunarodni sud. Važno pitanje ostaje kako će se nove vlasti odnositi prema teškom političkom nasljeđu diktatora. Imidž ekscentrika ne smije prikriti činjenicu da je on bio jedan od najbrutalnijih diktatora u arapskom svijetu. Mučenja, prisluškivanja, politička šikaniranja i tiranija bile su tokom decenija Gadafijeve vlasti posve normalno stanje. Sve se to sada treba preraditi.

Libija kreće od nule

Stoga je važno da se vodeći ljudi Gadafijevog aparata izvedu pred sud. Pri tome procesi moraju biti fer i korektni i ne smije doći do akata osvete. Ne smije se ponoviti to što se očito desilo Gadafiju, a to je da su ga Libijci na kraju linčovali. Time bi se poslao loš signal u svijet. 

Gadafijeva smrt i način na koji je završio je potresni simbol da u ovoj pustinjskoj, sjevernoafričkoj zemlji počinje nova era. Politički izazovi su ogromni. Libija nema političku kulturu niti funkcionirajuće državne institucije. Kreće praktično od nule. Sada se moraju pripremiti demokratski izbori. Pritom se mora održati balans između tradicionalno rivalizirajućih plemena i regiona. Njihov politički dijapazon je širok i kreće se od evropski orijentiranih demokrata do islamističkih snaga. Libija to ne može sama postići. Ali sama mora naći svoj put. Sigurno će biti upućena na međunarodnu pomoć. I ne treba oklijevati da tu pomoć i prihvati.

Autor: Rainer Sollich; priredila: Jasmina Rose

Odgovorna urednica: Marina Martinović