1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Uspon i pad Moamara al Gadafija

Bivši libijski vođa Moamar al Gadafi je preminuo od ozljeda nastalih tijekom njegovog hapšenja u blizini Sirtea, potvrdilo je libijsko Nacionalno prijelazno vijeće. Ubijen je prilikom bijega u konvoju, navodi se dalje.

default

Bio je patološki uobraženi diktator

Gadafi je podlegao ozljedama nastalim tijekom pokušaja bijega iz njegovoga rodnog grada u Sirteu, pojasnio je visoki vojni zvaničnik Nacionalno prijelaznog vijeća Abdel Madžid Mlegta. Dodao je da je Gadafi zadobio ozljede u obje noge uslijed napada NATO-ovih borbenih aviona na konvoj u kojem se kretao. "Pogođen je i u glavu. Bilo je dosta paljbe na njegovu grupu i on je preminuo", precizirao je ovaj zvaničnik.

No, ko je zapravo Moamar al Gadafi, bivši libijski vođa i diktator?

Uveo pojam "džamahirija"

Moammar al Gadafi je došao iz pustinje i napravio vojnu karijeru, a 1969. godine je svrgnuo kralja Idriza i tako postao jedan od najmlađih predsjednika u Africi. Njegov uzor: egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser. Njegova ideologija: mješavina arapskog nacionalizma i socijalizma potpuno u duhu antikolonijalnog poleta njegovog vremena. Gadafi je proveo podržavljenje naftnih kompanija i banaka, protjerao je 25.000 Italijana iz zemlje i 70-ih godina profitirao od eksplozije cijena nafte. Libija je tako postala bogata zemlja kojom navodno vlada narod, a kontrolira je predsjednik.

Bilo je to vrijeme kada je Gadafi razvio svoju vlastitu društvenu teoriju. „Uveli smo treću univerzalnu teoriju i predstavili je u zelenoj knjizi. Pojam 'džamahirija', koji ne znači jednostavno državu naroda, već državu masa, je naša tvorevina. Od nas potiče koncept države bez vlade, bez predsjednika, izbora, partija. Građani – muškarci i žene – ovdje obnašaju vlast“, obrazložio je Gadafi.

Nicolas Sarkozy in Libyen mit Gaddafi

I on mu je dolazio na noge: Nicola Sarkozy sa Gaddafijem u Libiji

„Brat pukovnik“, kako je imenovan u propagandne svrhe, zvanično je odstupio sa svih funkcija. Zelena knjiga je postala Ustav. Njegovi protivnici su završili u zatvorima gdje su bili mučeni i ubijani.

Utrkivanje za naklonost

Gadafi je u Africi financirao brojne revolucije, a njegova ruka je dopirala do Sjeverne Irske i Nikaragve. Bombaški napad na berlinsku diskoteku La Belle 1986. godine i eksplozija aviona kompanije Pan-Am iznad škotskog Lockerbiea dvije godine kasnije doveli su do prijekida veza sa Zapadom: Gadafi je za dlaku izmakao napadu američkih zračnih snaga, a zemlja je izolirana.

Koncem devedesetih dolazi do novog preokreta: Pukovnik se zakleo da se odriče terorizma i isplatio odštetu žrtvama Lockerbiea i Berlina. U decembru 2003. godine se odrekao i proizvodnje oružja za masovno uništenje.

Libyen Tripolis Gaddafi

Na koncu se narod ipak nije žrtvovao

Nakon toga su uslijedile posjete Tripoliju po principu „ko prije djevojci, djevojka njegova“. Europski šefovi država i poslanici američkog Kongresa, investitori i predstavnici naftnih kompanija – svi oni su se udvarali Gadafiju za njegovu naklonost, ugovore, naftu i pristup tržištu.

No to nije bilo dobro za njegovo samopouzdanje jer je Gadafi razvio patološku uobraženost. Kada su se njegovi sunarodnjaci podigli protiv njega on u njima nije vidio ništa osim izdajnika, agenata Zapada ili terorista Al Kaide. Ili pak sve odjednom.

„Oni kažu da ću pobjeći u Honolulu,“ rekao je Gadafi u julu u telefonskom obraćanju svojim pristalicama. „To je smiješno. Trebam li napustiti zemlju mojih predaka, naših heroja i moj narod?“ – upitao je Gaddafi, i poručio: „Narod je spreman za mene umrijeti, on je spreman žrtvovati se za mene.“

Autori: Jürgen Stryjak / Zorica Ilić
Odgovorni urednici: Zoran Arbutina / Marina Martinović

Preporuka redakcije