1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Turska sebi zadala autogol

Prijetnjama Njemačkoj i drugim evropskim partnerima zbog toga što su masakr nad Jermenima nazvali genocidom, Turska sebi nanosi veliku štetu, kaže u DW-komentaru Thomas Seibert.

Rijetko kada je Turska u tako kratkom vremenskom periodu retorički napala toliki broj zemalja, odnosno različitih međunarodnih aktera. Najprije papu, pa Evropski parlament, pa Austriju. A onda, skoro u minutnom taktu je objavljena serija saopštenja Ministarstva vanjskih poslova, u kojoj su zbog zauzimanja stava u pogledu masakra nad Jermenima od prije sto godina, napadnute Njemačka, Francuska, Rusija i SAD.

"Turski narod to neće zaboraviti niti oprostiti"

U slučaju Njemačke, kako je naglasila Ankara, turski narod neće zaboraviti

riječ genocid, koju je upotrijebio njemački predsjednik Joachima Gauck

, niti će mu to oprostiti. Istovremeno je turska vlada upozorila Bundestag u Berlinu da ne donosi planiranu rezoluciju, u kojoj se govori o genocidu nad Jermenima od 1915 do 1917. godine.

Predsjednici SAD-a, Rusije i Francuske Barack Obama, Vladimir Putin und Francois Hollande su na sebe navukli bijes Ankare, jer su također podsjetili na masakr nad Jermenima. Pri tome Obama, iz obzira prema Turskoj kao NATO-partneru, nijednom nije upotrijebio spornu riječ.

Odobravanje desno-orjentisanih birača

U roku od nekoliko sati je Ankara tako verbalno atakirala tri od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a i Njemačku, koja je njen najvažniji trgovački partner. Nešto više od mjesec dana pred parlamentarne izbore u Turskoj 7. juna će ovaj napad vjerovatno naići na odobravanje desno-orjentisanih birača. Moguće da je to bio motiv za niz ljutitih saopštenja.

DW Korrespondent Thomas Seibert

Thomas Seibert

Ali na vanjsko-političkom planu će Turska morati priznati da takvi pretjerani izlivi bijesa donose puno više štete nego koristi. Najprije u zemljama koje je Turska verbalno napala, skoro da ne postoji nijedan političar koji ozbiljno uzima propovijedi iz Ankare. Turska je u prošlosti prečesto najavljivala političke i ekonomske protumjere zbog odnosa prema zločinu nad Jermenima, da bi nakon toga ćutke prelazila na narednu tačku dnevnog reda.

Vanjskopolitička izolacija

Turski izljevi gnjeva pojačavaju sumnju u pouzdanost Turske kao važnog partnera Zapada. To što turska vlada ne priznaje da se masakr nad Jermenima nazove genocidom je, s obzirom na unutrašnjopolitičku situaciju i poricanje ovog zločina decenijama, unekoliko i razumljivo. Ali da Ankara važnom partneru, zato što ne slijedi njen stav, spektakularnim gestama skoro pa otkazuje prijateljstvo - to bi neke političare i službenike na Zapadu moglo navesti da se duboko zamisle.

Već neko vrijeme Turskoj se dopada da se predstavlja kao regionalna sila, čiji nezaustavljivi uspon koče velike strane sile , jer se Evropa i SAD eto plaše novog velikog rivala. To čudno poimanje svijeta je dio argumentacije, koja se koristi u sporu oko Jermena i koju prethodnih dana zastupaju provladini mediji u Ankari ali i neki savjetnici predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Moguće da Erdogan i njegova Partija pravde i progresa na ovaj način žele prikupiti poene u izbornoj kapmpanji od nacionalistički orjentisanih birača. Ali na međunarodnom planu Tursku ovakav kurs vodi u izolaciju.