1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Smotra „elite“

16. februar 2018

Minhenska konferencija o bezbjednosti – to je međunarodna platforma bezbjednosnopolitičkih elita. Na toj konferenciji se pregovara o brojnim ratovima i trgovini oružjem, a sve to ima veliki odjek u medijima.

https://p.dw.com/p/2sn6T

Osnivači Minhenske konferencije, Nijemac Evald fon Klajst (izdavač) i Edvard Teler (naučnik), 1962. godine su došli na ideju da se jednom godišnje sastaju u društvu gostiju iz više zemalja i diskutuju o problemima odbrane. Tako je godinu dana kasnije održano prvo godišnje „Zasjedanje o odbrani" koje je po završetku Hladnog rata preimenovano u „Minhenska konferencija o bezbjednosti". Riječ je o privatnoj manifestaciji koja je u međuvremenu poprimila velike razmjere i ima veliki odjek u medijima iako nema državni karakter – baš kao ni diskusije koje se tamo vode.

Sastanci se održavaju sa takozvanim „transatlantskim" predznakom. Pored šefova država i ministara odbrane zapadnih zemalja, tu su i najviši predstavnici organizacija kao što su Američki savjet u Njemačkoj, Njemački Maršalov fond, Evropski savjet za spoljne odnose, Trilateralna komisija, fondacija Otvoreno društvo, Fondacija Bila i Melinde Gejts, Fond braće Rokfeler, Goldman Zaks, Rotšild i sl. Tu su i predstavnici industrije oružja, ali i – novinari.

Kreatori javnog mnjenja i strani gosti

Volfgang Išinger, direktor Minhenske konferencije
Volfgang Išinger, direktor Minhenske konferencijeFoto: picture-alliance/dpa/S. Hoppe

Novinari koji su učesnici konferencije (ne akreditovani izvještači) pripadaju velikim javnim servisima kao što je ARD ili privatnim medijskim i izdavačkim kućama, poput visokih funkcionera fondacije Bertelsman ili izdavačke kuće Špringer. Jedno istraživanje je pokazalo da njemački mediji u vrlo različitoj mjeri donose izvještaje o demontracijama koje prate konferenciju. Tako je, na primjer, berlinski Tagescajtung o samoj konferenciji i pratećim protestima u Minhenu 2015. godine izvještavao u odnosu 1:3, a Frankfurter algemajne cajtung u odnosu 1:36. Jedan od urednika frankfurtskog dnevnika je redovan gost konferencije. Kritičari Minhenske konferencije odavno smatraju da su veliki mediji tamo prisutni kako bi razmotrili načine da u javnost što bolje infiltriraju doktrine i geopolitičke strategije elitnog zapadnog kluba.

Minhenska konferencija o sigurnosti: Raspad starog poretka?

Među gostima konferencije su odnedavno i političari van zapadnog geopolitičkog kruga poput gostiju iz Ukrajine ili Kine, čime je stvorena atmosfera globalne razmjene mišljenja o tekućim problemima. 2016. godine je na konferenciji gostovao veliki broj političara iz jugoistočne Evrope, predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov, predsjednik Slovenije Borut Pahor, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Crne Gore Milo Đukanović, premijer Kosova Isa Mustafa, ali i premijer Gruzije Georgi Kirikašvili. Ove godine se očekuje više od 500 visokih gostiju iz čitavog svijeta.

Zaslužni Kisindžer

Jedan od glavnih ciljeva konferencije jeste postavljanje i učvršćivanje transatlantskog konsenzusa te njegovo „čišćenje“ od „balasta“ koji predstavljaju nečija odstupanja ili drukčija viđenja problema. Iako mediji opširno izvještavaju o manifestaciji i stavovima njenih učesnika, u pitanju su uglavnom izjave o aktuelnim političkim problemima sa aspekta poznatih stavova njihovih aktera; o glavnim razgovorima, onima koji se vode u četiri oka, javnost ne saznaje ništa.

Šef konferencije je njemački pravnik diplomata Volfgang Išinger, bivši državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova i nekadašnji ambasador Njemačke u Vašingtonu, ali i član ili funkcioner organizacija kao što su osiguravajuće društvo Alijanc, Fondacija za nauku i politiku, Atlantski most, Trilateralna komisija, Međunarodni institut za strateške studije i drugih. On je kao domaćin konferencije 2008. naslijedio Horsta Telčika. Jedan od političara koji su ideološki bitno obilježili rad ove konferencije je Henri Kisindžer, bivši ministar spoljnih poslova SAD, republikanski političar koji je bitno obilježio geopolitičku doktrinu te zemlje u posljednjih nekoliko decenija.

Mediji često ne vide prateće proteste

Posebnu ulogu i ove godine imaju predstavnici industrije oružja, među kojima su neki koncerni vodeći sponzori konferencije. Na primjer, Kraus Mafaj Vegman. Ali u sponzore spadaju i koncerni kao što su BMW, Alijanc, Dojče telekom, Erbas, Hipo ferajnsbank, Šel, Majkrosoft, Huavej ili Merk, Dojče bank, MBDA raketni sistemi, i mnogi drugi. Najveći sponzor ove privatne konferencije ipak su njemački poreski obveznici – federacija je 2016. godine za nju izdvojila 500.000 eura. To je jedan od razloga zbog kojih protivnici konferencije protestuju – riječ je, podsjetimo, o privatnoj manifestaciji.

Konferenciju obično prate i protesti protivnika trgovine oružjem i politike NATO. U najvećim njemačkim medijima i na javnim servisima izvještavanje o protestima je proteklih godina bilo vrlo uzdržano i glasovi i argumenti protivnika konferencije gotovo se nisu čuli. U „Akcionom savezu protiv Minhenske konferencije o bezbkednosti" nalazi se više od 70 antiratnih i antiglobalističkih organizacija i stranaka. One smatraju da ta konferencija ne služi izbjegavanju, već, naprotiv, pripremi ratova.

Nojev komentar

Učesnicima konferencije će kao prevodioci, organizatori, sanitetlije ili na druge načine pomagati i 4000 policajaca i 230 vojnika Bundesvera. Inače za vrijeme održavanja konferencije drastično su pojačane mjere bezbjednosti u Minhenu, posebno oko hotela Bajerišer hof u kome se sve dešava, ali do kraja manifestacije važi i zabrana letenja iznad Minhena u pojasu širine pet kilometara – iznad ovog luksuznog objekta.

Uobičajene slike: demonstranti i obezbjeđenje tokom Minhenske konferencije
Uobičajene slike: demonstranti i obezbjeđenje tokom Minhenske konferencijeFoto: picture-alliance/dpa/F. Hörhager

Prošle godine je ministar odbrane SAD Džejms Matis na konferenciji izjavio da ni jedna zemlja sama za sebe ne može da garantuje bezbjednost, te da to može samo tim: „Optimista sam u pogledu jačanja partnerstva i zajedničkog odgovora onima koji ugrožavaju demokratiju i slobodu. Jer, transatlantska veza je najbolja odbrana od nestabilnosti i nasilja".

Političar njemačke Ljevičarske stranke Aleksander Noj, 2016. je konferenciju ovako prokomentarisao: „Rat protiv Savezne Republike Jugoslavije 1999. je na Minhenskoj konferenciji 1999. argumentativno pripremljen, a skeptici su tada ućutkani. Naposlijetku, radilo se o 'odbrani ljudskih prava'. Rat protiv Avganistana je na konferenciji 2002. 'prodat' kao nešto što nema alternativu. Rat protiv Iraka 2003. je takođe argumentativno pripreman na ovoj manifestaciji. Puč u Ukrajini je medijski pripreman na konferenciji 2014, na kojoj sam prvi put bio lično prisutan (…) Na konferenciji 2015. je tematizovan rat u Ukrajini, a delegitimisana ruska perspektiva tako što je Rusija predstavljena ko agresor – baš kao da je Zapad potpuno nevin kada se radi o sukobu u Ukrajini".