1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Minhenska konferencija o sigurnosti: Raspad starog poretka?

Već se govorilo o post-demokraciji, sada je tu i Post-Truth, Post-Order i čak Post-West. U radnom dokumentu Minhenske konferencije stoji otvoreno pitanje: da li je došao kraj poretku kakvog poznajemo?

Već pregled izazova koji stoje pred nama nabrojani u radnom dokumentu Minhenske konferencije o sigurnosti svjedoče o teškim vremenima: kriza liberalnih demokracija, teror džihadističkih skupina, teritorijalne pretenzije na prostoru Pacifika, a onda je tu i praznina koja će ostati iza SAD ako prestane biti faktor međunarodne sigurnosti.

Ovaj Munich Security Report 2017. objavljen uoči Minhenske konferencije o sigurnosti ovog vikenda (17. do 19. veljače) i na čijoj izradi je radilo nekoliko instituta, svjedoči i da je ovo najvažnija međunarodna konferencija o sigurnosti zabrinuta za našu budućnost.

Nikad tako opasno...

Potpuno je jasan i voditelj Minhenske konferencije Wolfgang Ischinger koji već u uvodu piše kako je međunarodna sigurnost "trenutno fragilnija nego što je bila u bilo kojem trenutku od kraja Drugog svjetskog rata." Nije isključeno da svijet stoji i pred "post-zapadnim" razdobljem, što znači da Zapad i njen liberalni poredak prijeti da prestane postojati.

Razloga za tu brigu ima mnogo: sve slabija spona koja veže članice Europske unije, novi tokovi informacija, a onda je tu i izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD. Svjetskim analitičarima nije promaklo da Trump u svom nastupnom govoru nije spomenuo niti jednom riječi poput "demokracija", "sloboda" ili "ljudska prava" - i to ne sluti na dobro za liberalne vrijednosti na čitavom svijetu, smatraju autori radnog dokumenta.

To misli i Wolfgang Ischinger koji smatra da protivnici otvorenog društva sve više jačaju i napreduju. Ljudi na Zapadu sve više gube povjerenje u liberalni društveni model i njegove temeljne vrijednosti. Tako i jedna od brojnih studija koja se citira u ovom dokumentu pokazuje da u sve više zemalja, među njima su na primjer i SAD, Njemačka ili Španjolska, danas više ljudi vjeruju kako je autoritativna vladavina bolje političko rješenje nego demokracija nego što je to mislilo prije 15 godina.

Ništa nije istina i sve je moguće

Tome pridonosi i sve veća poplava Fake News - lažnih vijesti. Takve neistine koje prodiru u javnost su ogroman izazov za javnu raspravu jer je prvo problem uopće se složiti, što je istina. Problem su i automatizirana "mišljenja" u raspravama u društvenim mrežama koja zapravo pišu računala po nalogu neke interesne skupine ili tajne službe. A onda je tu i otkrivanje tajnih podataka, opet politički motiviranih i samo onih koje odgovaraju tajnoj službi koja je to naložila. Sve se to vidjelo i u sukobu Rusije i Ukrajine, baš kao i u predizbornoj kampanji u SAD.

"Najveća opasnost leži u tome da građani još više izgube povjerenje u medije i političare", piše u tom dokumentu. Iz toga nastaje začarani krug, jer vlade koje se smatraju demokratskim ne mogu uspostaviti nekakvu državnu službu koja će nadzirati što je istina, a što nije. To znači da ne mogu zabraniti lažne ili netočne vijesti bez da napuste vlastito načelo liberalnosti.

Ne nadzire se kraj u Siriji

Prijetnje otvorenom društvu ne nastaju samo unutar društva, zbog informacija i nezadovoljstva razvojem vlastite zajednice. Oni dolaze i zbog inozemnih sukoba kao što je građanski rat u Siriji. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je u tom sukobu od 2011. već preko 300 tisuća ljudi izgubilo život i da je preko pola stanovništva te zemlje u bijegu.

Prosvjed dijela Sirijaca protiv vlastodršca Asada je već odavno postao međunarodni sukob, piše u radnom dokumentu. Ali dok je sve više sila i zemalja iz regije i izvan nje koji se upliću u zbivanje u Siriji, Zapad uglavnom ne čini ništa. Već tu se može naslutiti da Zapad kao institucija više ne postoji.

Kada je konkretno riječ o terorizmu, najveća opasnost je i dalje samozvana "Islamistička država". Njene pristaše su i u dijelovima zapadnog svijeta i neki teroristički napadi u Europi nose njihov potpis.

Ali zemlje Europe na različite načine reagiraju na taj izazov: Francuska je proglasila izvanredno stanje, Njemačka provodi istragu i premetačine kod osoba i institucija koji bi mogli biti povezani, neke zemlje u kojima je vjerojatno da ima sljedbenika IS-a čine još manje.

Problemi neće biti brzo riješeni

Dugoročno se Europa mora suglasiti o jedinstvenom postupku, piše u dokumentu: "Samo ako Europska unija učvrsti svoju suradnju u borbi protiv terorizma i osnaži svoje snage koje bi reagirale, europske zemlje će biti u stanju suprotstaviti se džihadističkom izazovu koje će vjerojatno potrajati duže vrijeme."

Autori tu svoju pesimističku procjenu temelje na činjenici da je teroristima sve lakše pronaći potencijalne novake unutar Europe. Sve je više onih koji propagiraju "sveti rat", a istovremeno je sve bolja povezanost terorizma sa klasičnim kriminalom.

Ovogodišnje Minhensko izvješće o sigurnosti na devedesetak stranica iznosi kratak pregled gorućih problema svjetske politike. Autori govore o izazovima koji bi lako mogli značiti kraj svjetskom poretku kakav se uspostavio nakon kraja Drugog svjetskog rata. Pritom ne ukazuju samo na klimanje starih saveza i sukobe u kojima su umiješani međunarodni faktori, nego i na razvoj unutar, prije svega demokratskih država.

Radni dokument Minhenske konferencije nije pisan da bi ponudio odgovore. Njegov smisao jest da se o tim problemima raspravlja u Münchenu - i eventualno pronađu zajednički odgovori. Ali važno je razgovarati, čak i ako se ne nađe zajednički jezik, misli Ischinger: "Nadam se da ćemo svi govoriti potpuno otvoreno i iskreno iskazati i svoje razlike u mišljenjima, ali i o zajedničkim interesima i vrijednostima."