1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ruske bake i ljudska prava

Predsjednik Rusije Vladimir Putin, potpisao je dekret kojim su ruski sudovi stavljeni iznad međunarodnih. U suštini, time se pokazuje nadmoć politike nad pravom, smatra Jurij Rašeto.

Bila jednom jedna zgrada u Permu. Lijepa ali stara. Veoma stara. Imala je mnogo stanara. I oni su bili stari. Bake. Jednog dana dođe jedan preduzetnik. Bio je mlad i bogat. Htio je da u podrumu kuće napravi privatni bazen. No, to je bilo opasno. Kuća bi mogla da se sruši. Bake su se žalile kod nadležnih institucija. Niko ni da čuje. Ni sudovi. Bogati „biznismen“ bio je očito previše moćan. Tako su se starice obratile Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, kako im se jednog dana krov ne bi srušio na glavu.

Ovakvih slučajeva je mnogo. Ovom sudu se obraćaju ljudi koji su izgubili nadu da će u svojoj zemlji doći do pravde. Radi se o ugrožavanju života, mučenju, protivpravnom oduzimanju slobode, vjerskoj diskriminaciji, gušenju slobode mišljenja, ali ponekad i o kućama koje mogu da se sruše zbog nečije samovolje.

Brojne ruske žalbe

Prema podacima ruskog Ministarstva pravde, 2011. godine je 40.000 Rusa podnijelo žalbe Međunarodnom sudu za ljudska prava. To je bila petina od ukupnog broja. Tri godine kasnije Rusija je izbila na prvo mjesto po broju žalbi, od tada se takmiče za vodeću poziciju, ponekad sa Turskom a ponekad sa Ukrajinom.

Rescheto Juri Kommentarbild App

Juri Rescheto

Rusi se u ovom broju obraćaju međunarodnom pravosuđu jer smatraju da to jeste jedini način odbrane osnovnih prava. To je bio jedini način. Naime, sada Ruski ustavni sud može da poništi presude međunarodnih sudova, prije svega ovog suda u Strazburu. I to bez saslušavanja oštećene strane. Samim tim se vrši povreda pravnih normi, smatraju pravni stručnjaci.

Kakav glas bije ruske sudove

kada su u pitanju ljudska prava pokazuju prije svega poznati procesi, kao što je suđenje Hodorkovskom.

Taj milijarder, prema mišljenju Međunarodnog suda za ljudska prava, 2005. godine nije imao fer postupak. Sud je donio presudu da mu se plati obeštećenje u visini od 10.000 evra. Šta je 10.000 eura u poređenju s tim da je ruska država čak profitirala ovom odlukom jer je sud ocijenio da proces nije bio politički motiviran.

Bez vjere u sudsku pravdu

Međutim, kada je 2015. drugi međunarodni sud – Stalni arbitražni sud u Hagu – donio presudu da je razbijanje naftne imperije Hodorkovskog bilo ilegalno i Moskvi naložio da plati odštetu u visini od 50 milijardi dolara, ruskoj državi je sve to očigledno dozlogrdilo i rekla je „njet“ – a to odbijanje je sada pravosnažno.

Koliko god ko negodovao, Mihail Hodorkovski nije siromašan čovjek i on će vjerovatno i dalje voditi borbu za svoja prava. Međutim, Putinovim dekretom obični građani Rusije nisu samo izgubili mogućnost na obeštećenje, već i vjeru u sudsku pravdu. A starice u Permu možda i krov nad glavom. Ostaje nada da će barem moći da prežive, ako im se kuća jednog dana sruši.

Preporuka redakcije