Najhrabriji novinar u Ugandi tužio vladu

Edward Sekeywa (na naslovnoj fotografiji) se ne predaje. Najhrabriji novinar u Ugandi je tužio vladu jer mu nije ustupila informacije koje je tražio. On sumnja da su državni službenici kupili prava nad zemljištem u čijoj je blizini nedavno pronađena nafta. Oni će, kada krene eksploatacija nafte sa tih područja, od naftnih kompanija dobiti visoke novčane odštete.

Iako su zakonski obavezne, vlasti nisu Sekeywaji rekle čije je to zemljište. Naime, parlament je još 2002. godine usvojio zakon po kojem su državni službenici, u okviru borbe protiv korupcije, obavezni javnosti iznijeti podatke o vlastitoj imovini. Sekeywajev advokat Isaac Kimaze kaže da je Sekeywajev za dobijanje tih informacija morao popuniti jedan formular. „Međutim, takvi formulari ne postoje“, rekao je Kimaze na početku sudskog procesa koji će biti nastavljen za dva mjeseca.

Pad na listi korumpiranih zemalja

Uganda je na Indeksu korupcije nevladine organizacije Transparency International na 140. mjestu od ukupno 177 zemalja. Ova istočnoafrička zemlja iz godine u godinu sve više pada na toj listi. Prošle godine je pala za deset mjesta.

Korupcija je u Ugandi sastavni dio svakodnevice. Sekeywa kaže da je sasvim normalno da policajac od vozača kojeg je zaustavio traži novac. On kaže da je skoro postalo sasvim normalno da se službenicima daje mito ako želite odraditi neki posao, naprimjer registrovati automobil. Sekeywa kaže da je postalo normalno da iz državne kase nestaju velike količine novca i da državni službenici kao naprimjer ministri ili sudije kupuju skupe nekretnine i automobile i žive u skupim vilama.

U toku svog rada kao glavni i odgovorni urednik u investigativnom magazinu je 38.-godišnji Sekeywa često nailazio na prepreke koje su način na koji se želi zakomplikovati pristup informacijama.

Međutim, Sekeywa se ne predaje. Naprotiv: od ministarstva za zaštitu okoliša želi saznati ko je dao dozvolu da se u zaštićenom području smiju graditi kuće. Od ministarstva za obrazovanje želi saznati po kojim kriterijima su dijeljene stipendije. Također želi saznati ko je gradio most koji se srušio samo dvije sedmice nakon što je završen. Želi znati i kako je državni sekretar u ministarstvu za poljoprivredu sebi mogao priuštiti kupovinu mercedesa u vrijednosti od 100.000 dolara.

Sekeywa kaže da je dobijanje informacija mugotrpan i težak posao koji zahtjeva mnogo strpljenja. On naprimjer od vlasti zaduženih za geološka istraživanja i rudnike želi dobiti dozvolu za uvid u ugovore sklopljene između vlade i jedne tvornice cementa. Povod je skandal o odšteti koju je država isplatila jednoj fiktivnoj firmi.

„Vlasti su u Entebbeu dakle 40 kilometara udaljene od mjesta u kojem živim. Tamo sam bio pet puta. Govorili su mi da čekam ili da dođem ponovo sutra. Nakon toga su mi rekli da dokumente ne mogu pogledati jer postoji mogućnost da ih ukradem. Kasnije su mi rekli da su izgubili moj zahtjev i da ga moram podnijeti još jednom”, kaže Sekeywa i dodaje: “Za to su potrebni debeli živci. Već su me optuživali da sam opozicioni političar. Žele da prestanem da istražujem. Međutim, naš slogan glasi – nikada ne prestati“.

Sekeywa je do sada podnio 36 zahtjeva. Ni na jedan nije dobio odgovor. Zbog toga želi pokrenuti 36 sudskih postupaka. To je jedan od razloga zašto je osnovao nevladinu organizaciju i od jedne međunarodne fondacije dobio novac za plaćanje advokata.

Da li su građani saučesnici u korupciji?

Sekeywa kaže da se korupcija u Ugandi mogla toliko proširiti jer su građani saučesnici. On kaže da korumpirane osobe ne mogu lako pronaći izgovor ako cijelo društvo postavi pitanje korupcije. Međutim, ovaj novinar često se susreće sa slučajevima u kojim stanovnici Ugande jednostavno prihvataju korupciju ili štite korumpirane službenike.

“Često me pitaju zašto to radim i kažu mi da treb da ljude ostavim na miru. To me pitaju ljudi koji se istovremeno žale da u bolnicama nema lijekova i da su ceste pune rupa. Ipak, oni žele da krivce ostavim na miru. Kako je moguće da jedan državni službenik sa mjesečnom platom u iznosu od 1.000 eura može graditi četiri ili pet robnih kuća. Niko ne pita kako je on došao do novca. Pod hitno se moramo probuditi”, kaže Sekeywa

Zakoni za zamazivanje očiju zapadnim donatorima

Sekeywa želi transparentnost. U te svrhe traži poštovanje zakona, koji su predviđeni za borbu protiv korupcije, ali koji do sada nikada nisu primijenjeni. Primjer je zakon o slobodnom pristupu informacijama koji je usvojen 2005. godine. Međutim, tek od 2011. godine postoje pravila o primjeni zakona.

“Ti zakoni nisu usvojeni radi stanovnika Ugande, nego da bi se zadovoljili zapadni donatori i da bi se stekao dojam da ovdje postoje kontrolne instance”, kaže Sekeywa. Vladajuća stranka se hvali da je formulisala šest antikorupcijskih zakona. “No, da li se to sprovodi u djelo? Ne. Sada stanovnici Ugande imaju šansu da testiraju te zakone. To sada radim u svom projektu. Stavljamo vladu pod pritisak i želimo da zakoni budu u primjenjeni. Zašto nakon 11 godina nema formulara za podnošenje zahtjeva? Do sada su zakoni bili čista dekoracija”, kaže Sekeywa.

Sekeywajin projekat nije bezopasan. Istražujući imovno stanje ministara, generala i predsjednikove rodbine je dobio nekoliko prijetnji smrću. Žalio se predsjedniku Yoweri Museveniju. On je pozvao Sekeywa i informisao se o njegovom projektu. Predsjednik je Sekeywai rekao da je njegova ideja dobra. Od tada stalno dobija prijetnje smrću.

Autori: Simone Schlindwein / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose